subota, lipnja 13, 2009

SOCIJALIZACIJA I PRILAGODBA NOVOJ SREDINI



Osnovno

Pri kupnji ili bilo kakvoj drugoj nabavci psa, uvijek morate voditi računa da se pas nabavlja od provjerenog uzgajača. Prvenstveno, jer oni obično daju garanciju za svoje pse, manja je vjerojatnost da su sumnjive radnje u igri i treće, veća je mogućnost da na licu mjesta upoznate roditelje svoga psa, uzgajača, ambijent u kojem je štenac uzgojen, odgojen i rastao, odnos uzgajača i njegove obitelji prema psima te niz drugim stvari naoko ne važnih.
Ovo posljednje na kraju odigra kasnije veliku uloga u razvoju psa.
Moram naglasiti da kod kupovine nikada ne kupujete na prvi oglas ili na prvo viđenje psa. A još manje ako vam uzgajač ili prodavač kaže «E baš imam štene kakvo tražite!» To su u većini slučajeva osobe koje će bilo kome prodati svog psa. Jedan savjet koji svima dajem, uvijek tražite pomoć kod nabavke psa, zovite i druge uzgajače, tražite mišljenje, jer ako 3 uzgajača kažu za jednog loše, onda tu nešto ne štima.

Zato – provjerite!

I kad nabavljate psa, morate znati da bi on s Vama trebao biti još barem, najmanje narednih desetak godina, a i više.
Ne kupujte ili ne nabavljajte psa posredstvom trgovca životinjama, ima ih časnih, ali većina je vođena zaradom.
Ako nemate uvjeta za uzgoj, obratite se udrugama za zaštitu životinja ili uzgajačima s točnim namjerama, možda imaju nekog psa koji je steriliziran ili kastriran a smeta im i vama bi dobrodošao, spasili bi najmanje jedan život.

Kako prepoznati dobrog uzgajača?

Dobar uzgajač je osoba koja drži do svojih pasa, koja nije živčana i rastresena osoba, mora ulijevati poštovanje i toplinu, mora biti susretljiva i odgovori joj trebaju biti otvoreni, bez nekih teških fraza i govorancija, psi je trebaju voljeti, ona se prema njima treba ponašati prijateljski, gledati ih očima punim ljubavi, smješkati se dok govori o njima ili dok gleda u njih.
To ćete najbolje vidjeti ako je zamolite da pusti iz boksa kojeg psa.
Ako uz to još uzgajač ima i npr. mačke ili golubove ili neku drugu ukrasnu perad, a psi ne napadaju, ili ako ih uzgajač smiruje bez suvišne dreke, to će biti dobar uzgajač.
Dobar uzgajač je i onaj koji vas ne pušta blizu štenadi već vam ih dovede, čak nekad ne dozvoli niti da ih dirate!. To je jednostavno predostrožnost, jer bolesti danas može svatko prenijeti pa i nevin posjetitelj uzgajačnice poput vas koji nema niti ijednu životinju.

Kako odabrati dobrog psa?

U svakom leglu postoje dobri i bolji psi. Koliko platite, toliko dobijete.
Bolje pse uzgajač obično spremi u stranu, dok ove druge – dobre, ne proda ili ih podjeli, ili što već.
Roditelji pasa moraju biti socijalizirani, što je obično preduvjet da će takva biti i štenad.
Potom pogledajte štenad. Ne zalijećite se za najsimpatičnijim psom!
Dobar hrvatski ovčar mora biti vrlo pokretan, zainteresirano gledati sve oko sebe i ne bi se smio dati zbuniti. Oči su mu uvijek vedre, sjajne, radoznalo gledaju oko sebe. Rep mu odaje narav, ako maše njime i ako ne maše njime nije isto.
Veseljak po prirodi, hrvatski ovčar maše repom i to je pas kakav nama treba. Onaj koji ne maše repom, vjerojatno neće biti dobro prilagođen novoj sredini. Oni psi koji su zainteresirani, propinju se na vrata boksa kako bi bolje vidjeli posjetitelje i da im nijedan detalj ne promakne, pokušat će radoznalo doći do Vaših ruku, lizati ih ili grickati, a sve to pratiti mahanjem repa i često veselim lajanjem. Probajte dobaciti neki predmet štenadi kako biste vidjeli reakcije na strane predmete i igračke. Obično će štene potrčati za lopticom, kamenom, štapom, igračkom,…

To je pas kojeg trebate birati.

Koga izbjegavati?

Izbjegavajte povučenu štenad, štenad koja se pokoravaju drugima u leglu, bojažljivu i zbunjenu štenad, onu koja se boje šumova i zveckanja,…isključite agresivnu štenad, to svakako nije pas za vas.
Štene preuzimate s navršenih 8 tjedana kad je već očišćeno od crijevnih (najmanje. 2x) i kožnih parazita, te najmanje jednom cijepljen protiv štenećih bolesti.
Štene bi trebalo, odnosno, moralo bi biti i tetovirano brojem istovjetnim s brojem rodovnice. Čipiranje je gotovo postalo uobičajeno.
Za svaki slučaj, provjerite u kancelariji Hrvatskog kinološkog saveza da li je leglo prijavljeno.
Nemojte se brinuti što Vaš štenac nema sjajnu dlaku, to je paperjasta dlaka koju štene mijenja od svog 4-5 mjeseca starosti pa skoro do nekih 6-8 mjeseci starosti. Takva dlaka je obično bez sjaja i često na svjetlu daje plavi ili smeđi ton. Može biti ravna, valovita i kovrčava, a pokušajte izabrati kovrčavo štene a ove dvije prethodne probajte izbjeći mada ni to nije garancija.

Pas u novoj sredini

Kad preuzimate svog psa, pitajte o navikama psa uzgajača da biste se znali i Vi slično postaviti i da bi vas pas što prije prihvatio.

Prva, druga a čak i treća noć bit će Vam jaaaaaaako zanimljiva.

Štene će uporno dozivati majku i ostale iz legla, a njih nigdje. Nedostaje mu majčina ljubav, toplina braće i sestara, prisnost!
Morate biti strpljivi i pokušati psa umiriti. Umiruje ga se blagim riječima, maženjem, nuđenjem hrane, ali nikako lupanjem i zveckanjem predmetima. Najbolje ćete ga umiriti ako ga češkate po stomačiću, poviše repe i iza uški.
Priznajem, ovo drugo će vjerojatno odmah djelovati na psa da se umiri, ali dugoročno ga upropaštava. Pas postaje plašljiv, jer kad se štenetu nešto usadi u podsvijest, teško će se kasnije ispraviti, obično – nikad!
Pas se mora pomoću Vas prilagoditi novoj sredini. Sad ste mu Vi i otac, i majka, i brat, i sestra, i sva izgubljena prisnost.

Bavite se svojim mladim psom što više, u svakoj slobodnoj prilici se igrajte njime, učite ga loptici, špagama, trakama i sličnim pomagalima jer će Vam za dalju obuku to kasnije trebati. Nemojte koristiti predmete od stakla i metala.
Meni su se pokazale dobrim plastične (pet) boce koje sam stisnuo da na pola izađe zrak iz nje i potom zatvorio zatvaračem. Takvu bocu može šutati, gurati, gristi, nositi, natezati se s njom, a ujedno ona stvara zvukove koji će se kasnije pokazati dobrim u obuci psa.
Pas u starosti 2,5 – 3 mjeseca već treba reagirati na razne igračke, od loptice preko gumenih igrački za djecu ili pse, do raznih aporta i pomagala u radu.
Dok se igrate sa štenetom, plješćite, lupkajte nogom o pod ili u ritmu po nečemu što proizvodi zvuk, a to je najbolje raditi kad dajete psu jesti. Prije nego mu date obrok, lupkajte po zdjelici da ga priviknete da lupanje nije loše (štene ga poveže s hranom-dobro) a ako lupate po boksu da biste psa umirili lupanjem on će to povezati s neugodnim (loše) i kad bude stariji može se bojati lupetanja, raznih zvukova, vike, …
Pas se u novoj sredini mora privići na nove uvjete života. Mora znati da ima svoj boks u kojem spava, jede, pije, boravi,… i u koji mora odlaziti na gazdinu zapovijed, bez pogovora. Bit će pasa koji će slušati takvu zapovijed ali će otezanjem pokušati pridobiti dopuštenje za ostanak izvan boksa. Ukoliko psu dopustite jednom, on će pokušati i drugi puta, a ako mu dozvolite i drugi puta, treći puta Vas neće ni čekati za odobrenje. Neće ići u boks.

Samo pažljivo, uz puno strpljenja i odricanja, postići ćete da se svaki pas prilagodi novim uvjetima.

Dobrom socijalizacijom postižemo da prosječan pas u punoj snazi služi svome vlasniku.
Nažalost, dobar radni ovčar služi vlasniku relativno kratko (7-8 godina) jer u svojoj mladosti daje sve, apsolutno sve od sebe da udovolji svome vlasniku. A kasnije dobije ispomoć mladog psa, kojem prenosi svoja iskustva i polako odlazi u mirovinu. A u mirovini, jedini mu je zadatak čuvati i sačuvati sve što je gazdino a time i njihovo, pa čak toliko žestoko i ustrajno dok na samom zadatku ne okonča i svoj život.

Zato je naš CRNI BISER toliko vrijedan!