Sve najbolje . . .

CACIB ZAGREB - Specijalka hrvatskih ovčara

Imao sam čast na CACIB ZAGREB ocjenjivati hrvatske ovčare, 21.11.2010. u pripremi HKS-a.

Prijavljeno je 22 psa i svi su privedeni, što mi je zanimljivo.

Najbolji pas u pasmini BOB bio je GAMARAŠ

Pregled izmjera hrvatskih ovčara

Novi radovi o hrvatskim ovčarima

Nedavno sam pronašao izmjere par pasa koje sam obavio pred godinu-dvije u Gornjem Slatiniku (ili Donjem . . . ) pa sam ih obradio.


Također sam završio i izmjere hrvatskih ovčara na području Požeštine tako da sam uzeo izmjere od 22 psa a iste podatke ću objaviti uskoro kao i sve skupne izmjere.

ŠIMŠIR

od neki dan sam ponosni vlasnik novog psića hrvatskog ovčara KALMARSONIA GOSIN GILE a ja ga zovem ŠIMŠIR

Za par dana bit će i slika

kUKURIJEK

Dr. Otto Rohr - Pasminski znaci STANDARD

Dr. Otto Rohr
Pasminski znaci STANDARD hrvatskog ovčarskog psa, Moj pas,
OPĆENITO O PASMINI: Hrvatski ovčarski pas je naš autohtoni pas s osnovnim domicilom u istočnoj Slavoniji (Slavonija, Srijem, Baranja) te dijelom u susjednim područjima Vojvodine. Ova pasmina izrazito radnog psa nastala je kao „produkt grude“ spontanom a ne kontroliranom selekcijom samih stočara tih krajeva bez ikakvog planskog unošenja „ strane krvi“. Geografske i političke granice Dunav, Sava i Drava su kao neka prirodna barijera doprinjela selekciji ovog psa, a osnovni cilj tog uzgoja bio je radna sposobnost. Standard hrvatskog ovčarskog psa sastavljen je na osnovu opisnih morfoloških i biometrijskih podataka sabranih onako kako su na samom terenu zatečeni. Logično je da zbog toga ima i nekih neujednačenosti u oblicima, ali i tu su razlike često manje, nego kod nekih, već davno selekcioniranih i planski uzgajanih pasmina. Te razlike koje se često razlikuju u težini, kvaliteti dlake i nošenosti ušiju, moraju se za sada tolerirati, kao elementi od sekundarne važnosti.
OPĆA POJAVA: pas je na donjoj granici srednje visine, kvadratičnog oblika, dužina do 5 cm veća od visine grebena, osnovno crne boje dlake, simpatičnog i skromnog izgleda. Valovita do kovrđava srednje duga dlaka na tijelu daje mu izvjesnu dubinu i ako je relativno lakše konstitucije. Tipično je za pasminu da je lični dio uvijek kratko odlakan. To je izrazito radni pas staložene naravi, uvijek spreman izvršiti naloge pastira, a cijela figura sa stojećim ili prema naprijed preklopljenim vršcima ušiju daje utisak iskonskog špica.
PASMINSKI TIPOVI: u osnovi postoji samo razlika u masi, odnosno veličini i težini psa, dok po obliku, habitusu i tipu nema bitne razlike. Prema tome, kako se govori o težem ili lakšem tipu, odnosi se to na masu tijela. Većina ovih pasa ima uspravno stojeće uši, a ostali imaju manje ili više prema naprijed preklopljene u obliku obrnutog slova „V“.
DIMENZIJE: visina u grebenu kreće se od 40 do 50 cm, a optimum kod oba tipa je oko 46 do 47 cm. I kod najljepših primjeraka nije poželjna visina veća od 52 cm, niti manja od 37 cm. Dužina trupa kod lakših tipova iznosi prosječno 49 cm a kod težih 52 cm. Razlika u dužini i visini neka je najviše 5 cm. Obujam treba biti proporcionalan ostalim dimenzijama, a optimum su granice između 53 do 59 cm.
GLAVA: Glava je relativno laka, klinastog oblika, s ne odviše izraženim stopom. Omjer dužine od izbočine zatiljne kosti (lovačka kost) do stopa te od stopa do vrha njuške odnosi se obično kao 11:9. Optimalna dužina glave – a prema veličini psa – iznosi obično 18 do 21 cm. Lubanjski dio glave prelazi klinasto u gubicu. Očni lukovi nisu izraženi, maseteri u omjeru relativno razvijeni, glava općenito suha.
GUBICA: Gubica je suha s ravnim nosnim hrptom, napetim usnama, te čini klinasti produžetak lubanjskog dijela glave. Ne smije biti šiljasta.
ZUBI: Zubi su dobro razvijeni, škarstog ali i klještastog postava s jakim očnjacima. Često su sjekutići već u mladosti funkcionalno istrošeni zbog hvatanja stoke (zato i često klještastog oblika) pa se to kao posljedica pozitivnog rada ne može smatrati greškom. Vlasnici često već u mladosti režu psima očnjake da ne ozljede previše stoku od hvatanja pa je to dozvoljeni artefakt samo kod terenskih radnih pasa.
GINGIVA: Gingiva (zubno meso) je u širini od nekoliko milimetara uz zube crno pigmentirana u obliku kontinuirane crte a može biti i rastrgana, pa u tom slučaju daje utisak pjegave pigmentacije. Poželjna je oštro obrubljena, jednolična i neprekidna crna crta.
OKO: Oči su oblika ovalnog badema, dobro zatvorene, ne prevelike ili izbuljene, vrlo žive i pretežno tamne boje, što tamnije to bolje. Dozvoljene su boje od svjetlo do potpuno tamno smeđe boje.
UŠI: Uši su u većini pasa stojeće i to ili potpuno ispravljene ili su im vrhovi malo prema naprijed preklopljeni, a u afektu ih ispravljaju. Manji broj pasa ima poluviseće uši a takovim se smatraju one, koje pas u afektu podigne samo djelomično u obliku okrenutog slova „V“ slično kao kod foksterijera. Potpuno viseće uši kao kod pasa ptičara ili španijela koja se u afektu ne podižu su atipična i smatraju se greškom. Često su uši postavljene dosta nisko u stranu i nazad. Prekratke uši, bilo stojeće ili poluviseće su nepoželjne.
VRAT: Vrat je relativno visoko nasađen, a glavu nosi već prema temperamentu u ravnini s grebenom ili još češće povišeno. Razvijenost treba biti u skladu s glavom i tijelom, no češće tanji nego debeo.
TRUP: Trup je lijepo oblikovan, relativno vitak, samo ga dlaka čini krupnijim.
GREBEN: Greben je slabo izražen, uglavnom u ravnini s leđima.
HRBAT: Hrbat je ravan, a postrano u umjerenoj zaobljenosti prelazi preko rebara u grudni koš. Natrag se produžuje u umjereno duge leđne slabine (ledvine).
SAPI: Sapi izlaze iz češće užih nego širokih križa, ravne su ili malo krovaste te ne prejako razvijene.
PRSA: Prsa su u grudnom dijelu prije uzana nego li široka, a dolje češće plića nego li duboka, pa im vizuelnu dubinu najčešće daje dlaka.
TRBUH: Trbuh je umjereno pribran i mišićav, a kod uporabnih pasa bočne slabine (gladna jama) nešto više usukana. Trbušasti psi su nepoželjni.
NOGE: Prednje noge dobro prilježu lopaticom uz prsni koš, koji kod lakših tipova nije izrazito dubok, pa zato često „ima zraka“ pod pazuhom.
Noge imaju izdašnu pokretljivost. Nadlaktice su kratke a podlaktice ravne i dobro vezane s nožjem i donožjem (carpus i metacarpus). Po obliku moraju biti ravne po cijeloj dužini a po stavu iz frontalne i profilne projekcije paralelne, te niti van niti unutra okrenute. Zadnje noge su ravno postavljene s relativno dugim stegnom, skočni zglobovi suhi i zbijeni.
ŠAPE: Šape su mačje ili poluzečje, a često među prstima obrasli dužom dlakom. Izrazito zečje šape nepoželjne, dok su poluzečje dozvoljene i ne ruše ocjenu oblika – osim kod užeg izbora.
Šape treba da su ravno postavljene, a čaporak se preporučuje odstraniti.
REP: Dužina potpuno izraslog repa iznosi 28 do 30 cm, prosječna dužina je između 21 i 27 cm. Tipična je pojava kongenitalne kratkoreposti ili bezreposti u nekim leglima, pa se to smatra pozitivnim pasminskim znakom. Dozvoljeno je i rezanje repa jer je tako na terenu uobičajeno, no u tom slučaju neka ne prelazi dužinu od širine muške šake – dakle 10 cm. Rep nosi – ukoliko je potpuno izrastao – u obliku razvučenog slova S, obješen prema dolje i nazad te ne nadvisuje ravninu leđa. U afektu ga naprotiv diže visoko, pa čak i savija prema leđima. Sve dužine repa, kao i način nošenja dozvoljene su.
DLAKAVOST: Dužina dlake na hrptu iznosi 7 do 14 cm a ovisi o godišnjoj dobi. Na donjoj strani repa dlaka je uvijek duža nego na tijelu pa dosegne i do 20 cm. Tipično je za hrvatskog ovčara, da mu je lični dio glave uvijek kratko odlakan, pa ima kratku i prileglu dlaku na gubici, nad žvakačim mišićima, nad jagodičnom kosti, čelu, tjemenu i ušima. Ima slučajeva da se oko gubice i nad očima pojavljuje u neku ruku „oštro-dlakavost“ a isto tako nešto duža dlaka na ušima, ali je dlaka apsolutno kraća nego na tijelu. Stražnja strana prednjih nogu je duže odlakana a stražnje noge su „gačasto“ obrasle dužom dlakom na stegnima. Od nožja prema dolje (od carpusa i tarsusa) je dlaka uvijek kratka, pa je oblik noge jasno vidljiv. Po kvaliteti je dlaka relativno meka, a po obliku varira od valovite do potpuno kovrčaste. Ravna i tvrda dlaka (Stockhaar) kao naprimjer kod njuemačkog ovčara je pasminski atipična. Osim toga, dlaka može biti sjajna ili crna bez sjaja. Ima primjeraka sa dlakom dužine 5 do 7 cm na hrptu, a uzgajivači – stočari, nazivaju takove pse „briculje“. To je posljedica nekontroliranog križanja. Takovi psi su po obliku tipični ali im je dlakavost atipična, pa ih u uzgoju treba izbjegavati tim više što ih u prosjeku ima vrlo malo.
BOJA: Temeljna boja ove pasmine je crna, ali može biti protkana sivim ili bijelim dlakama. Tada je pas crn i prosjed. Često su dlake na vrhovima i to više na zadnjem dijelu tijela, kao i na zaostalim svicima odbačene dlake, smeđe rđasto prosijane, kao posljedica rada na nevremenu. To je pozitivna odlika radnog psa. Osim crne boje dozvoljena je još tamno-siva, pepeljasto i „plavo“ siva boja ali kako su te nijanse sive boje na terenu rijetke, poželjno je da ih se u uzgoju izbjegava. Izuzev bijelih oznaka svaka druga boja ili dvobojnost atipična je za pasminu te nije u uzgoju dozvoljena. Nokti crni i sivi a kod bijelih šapa i bijeli.
ZNAKOVI: Dozvoljene su bijele oznake na grlištu, grudima i prsima te bijeli prsti. Veće oznake od otvorene muške šake kao i cijele šape bijele boje nepoželjni su.
ZNAČAJ I ĆUD: Hrvatski ovčarski pas je dobroćudan, skroman i poslušan te ustrajan u službi, posjeduje nasljednu predispoziciju za čuvara stoke (ovaca, svinja, goveda) te brzo i lako shvaća zadatke koje sa veseljem obavlja. Odgojen kao čuvar kuće ili drugih objekata znade biti vrlo oštar.
MANE: Sve opće fiziološke i patološke mane koje vrijede za ostale pse, te rasuđivanje istih primjenjuje se i kod hrvatskog ovčarskog psa. Potpuno se isključuju od ocjene psi sa slijedećim manama: riblje oči, šaranasto ili štukasto zubalo, kratka i tubasta ili šiljasta glava koje oblik i utisak prelazi granicu pasminske tipičnosti, potpuno vunasta i duga (kao kod pulia ili kod pudla) dlaka koja pokriva jasne obrise psa a naročito glave i donjih dijelova nogu, duga tvrda i ravna dlaka, kao i dlaka od 5 cm na manje mjereno na leđima, te rep koji nije obrastao dužom dlakom nego na tijelu. Potpuno viseće i nepokretljive uši, putasti (bijele dlake) do isključivo nožja (carpus, tarsus), sve četiri šape bijele, jaki podbradak, klecavost, dvobojnost i svaka druga boja osim crne i tamnijih sivih nijansa.
SMANJUJE OCJENU: Prevelike bijele oznake, bijele šape ukoliko prelaze na donožje (metacarpus i metatarsus), bijeli prsti na sve četiri šape, više od dvije šape bijele, laki podbradak, malene i kratke uši.

Dr. Otto Rohr

Ništa od uzgoja bijelih zasad . . .

Ove dvije bijele kujice su završile na kraju u Brodu, nažalost, prva je odmah uginula a druga nedugo za njom.
Sad su ostali samo moja dva mužjaka ali uskoro se nadamo ponovo novitetu . . .

Bijeli hrvatski ovčari

Kolega i ja smo išli u utorak u "lov" na bijele hrvatske ovčare a poslijepodne nam se prioključio još jedan. Nažalost, našli smo jednu ženku kod Vođinaca, U slavonskom Brodu oker mužjaka te onog kod mene.

Imam neke slike i snimke ali o njima poslije.

Na netu ima leglo crnih hrvatskih ovčara bez rodovnica ali među njima ima i bijelih koji se prodaju 50% skuplje od crnih.

štenci su zgodni pa prenosim te slike da se vide.

"Lov" se nastavlja

O glavi hrvatskog ovčara - radni tekst

U slijednom tekstu donosim kronološki pregled osvrta na glavu kroz pisanje kinoloških aktivista. Pisanje nije završeno i stalno se upotpunjuje novim saznanjima.

1.

24.06.1990. godine u Županji, u sklopu Savezne izložbe pasa svih pasmina održana je i Specijalna izložba hrvatskih Ovčari gdje je priveden 41 primjerak. Sudac je bio Boris Špoljarić te iz njegova izvješća koje je objavio u «ZOV» br.167/1990. čitamo slijedeće:

«Pa ako smo TAD prije četiri godine imali uglavnom zatvoren uzgoj koji se očitovao vrlo malim brojem Pasa neujednačenog tipa. Pretežno je to bio tip psa Teški široke (masivne) glave, nekorektnog nošenog uha (Široko usađenog i gotovo potpuno preklopljenog ),...

Pa u nastavku stoji:

... I što se tada učinilo? Pa jedino moguće počelo se s ponovnim upisivanjem u JUR i to na području gdje se danas english ovčar nenadmašiv koristi kao radni pas. Tu su najznačajniju ulogu odigrali Ljubitelji ove pasmine iz KD «Županji» i KD «Brod» iz Slavonskog Broda. Upisano je oko 50 JUR pasa u.

Danas postoji i registrirano potomstvo tih, prvoupisanih pasa. Upravo upisivanje novih pasa u JUR i povećanje uzgojne osnove dalo je odmah na startu dobre rezultate. To što je učinjeno moglo se vidjeti kod pasa koji su izloženi na izložbi u Županji. Kod upisivanja pasa u JUR izričito se izbjegao problem preširoke i teške glave što je ranije bio gotovo redovni slučaj. »

te u nastavku piše o izmjerama ... Dakle, ovdje Špoljarić naglašava odrođenje pasmine kroz "Teški tip široke glave " KOJEG može izvući jedino ponovni upis u JUR (Današnji HUR).

2.

U prijedlogu za novi standard hrvatskog Ovčari, pripremljen za okrugli stol o hrvatskom ovčaru u Zagrebu 09.12.1995. Kinološki klub Hrvatskih Autohtonih pasmina pasa - Slavonski Brod zalagao se tada ai zalaže se i danas za održavanje ove visine psa propisane standardom ali ukazuje na probleme koji se pojavljuju u uzgoju i psima koji najviše oljuštiti, «velika i Teška glava, tromost, odrođenje,. . . «Ali i naglašava vrh glave - lakša i lisičja:

2. GLAVA

a) Općenito:

Prva rečenica se mijenja i glasi «Glavu hrvatskog Ovčari je klinastog oblika lisičjeg».
Treća rečenica se mijenja i glasi «Ukupna dužina glave u srednje visokih hrvatskih Ovčari iznosi oko 20 cm ili oko 40 posto visine grebena »

Četvrta rečenica se mijenja što se djelomično odnosi na očne lukove te glasi:

«..., Očni lukovi su naznačeni, ali ne preizraženi niti neizraženi, ...»

Peta rečenica se mijenja i glasi: «Tjemeni greben je izražen»

b) Gubica:

Ne mijenja se ništa

c) Zubalo:

Opis zubala se mijenja i glasi: «Zubalo je kompletno i škarasto. Nedostatak zuba povlači isključenje iz uzgoja. »

d) Usnice:

Ne mijenja se ništa

e) Njuška:

Ne mijenja se ništa

f) Stop:

Opis se mijenja i glasi: «Stop je srednje izražen s kutom od oko 40 °.»

g) oči:

Prva rečenica se mijenja i glasi: «oči su crne, Tamne, srednje velike, bademastog obličja, nešto koso položene, dobro pigmentiranih očnih kapaka, s vedrim i veselim pogledom.»

h) Uši:

Opis uha se mijenja i glasi: «UHO je nešto postrani Visoko nasađeno, uspravno ili Poli uspravno istostraničnog trokuta i srednje veliko. Vanjske linije su paralelne, unutarnje čine kut od oko 60o - mačje uho. Traže se uspravne uši. Estetske kirurške intervencije na ušima nisu dozvoljene. »

3.

Boris Špoljarić, za Okrugli stol o hrvatskom ovčaru, Zagreb, 09.12.1995. predlagao je slijedeće:

LUBANJA:
Lubanja se zaobljava harmonicno sa svih strana i njena sirina ne smije prijeci polovicu ukupne dužine glave (cefalni indeks 50). Lubanjski dio je blago konveksan. Čeoni hrbat nije jako izražen. Ocni lukovi nisu prominentni. Obrazi nisu Istaknuti, vec su suhi i zaobljeni iako su misicavi. Sa straznje strane lubanja završava okcipitalnom kosti. Linija lubanje je paralelna sa linijom gubice.

GUBICA:
Lubanja s prednje strane prelazi u gubicu Koja se suzava prema njusci (konusne forme).

Gubica je tupoklinastog oblika, harmonicna.

Nosni hrbat je ravan i paralelan s linijom lubanje. Donji profil gubice je od mandibule, Koja ne smije remetiti harmonicnost gubice. Usnice su srednje debele, perfektno priljezu uz gubicu, su izvana crno pigmentirane. Usni kut nije vidljiv.

NJUSKA:
Njuska se ne smije izdizati niti spustati u odnosu na liniju nosnog hrpta, sa zaobljenom gornjom ivicom. Nozdrve moraju biti dovoljno otvorene (siroke). Viđena iz profila njuska ne strsi sa strane prednje plohe gubice. Cijela njuska, ai unutrašnjost nozdrva (Dokle se vidi okom) mora biti crno pigmentirana, s izuzetkom oziljaka Koja nastaju nakon povreda na njusci.

STOP:
Stop je naglasen Srednje, Srednje Plavuša i Srednje kopali.

OGI:
Oci Su Srednje velike, bademastog oblika, pod kutom od 30-40 °. Očna jabucica nije niti izbacena van (buljava) niti uvucena unutra (duboko usadjena). Boja irisa krece se od tamno kestenjaste do crne boje. Ocni kapci ne smiju biti opusteni niti uvrnuti unutra. Kapcane ivice moraju biti obrubljene kontinuiranom crnom linijom. Pogled mora biti inteligentan, zivahan i znatizeljan.

ZUBALO:
Zubi moraju biti snazni, zdravi, bijeli, dobro usadjeni u Vilice.

Zubalo mora biti kompletno po broju zubi i kljestastog ili skarastog ugriza.
Pojava duplih zubiju ne Smatra se greškom, ako se ne remeti normalni zubni niz.

USI:
Uske su trokutastog oblika i to jednakostranican trokut sa Završetkom na osoba koja govori španski. Usadjene su u liniji Koja prolazi vrhom njuske i unutrasnjim ocnim kutom. Duzina im iznosi 18-20% visine grebena.

Uske su nošene strseci, dozvoljavaju se i strsece usi s povijenim vrhom kod kojih je barem 80% strsece.

ao penalizaciji diskvalifikaciji kaže i predlaže:

GLAVA:

Vecu ocjenu OD DOBAR ISKLJUCUJE:

Glava neproporcionalna tijelu

Preuska glava (cefalni indeks manji od 50)

Presiroka glava (cefalni indeks VECI od 50)

Neparalelne linije glave (konvergentne linije glave)

Vecu ocjenu OD VRLO DOBAR ISKLJUCUJE:

Neparalelne linije glave (divergentne linije glave)

LUBANJA:
DISKVALIFIKACIJA:
Lubanja kraca od gubice

Vecu ocjenu OD DOBAR ISKLJUCUJE:

Previse jabucasta lubanja

Previse mala lubanja

Previse uska lubanja na tjemenu

Jako izražen čeoni greben

Vecu ocjenu OD VRLO DOBAR ISKLJUCUJE:

Jednaka duzina lubanje i gubice

GUBICA:

DISKVALIFIKACIJA:
Nosni hrbat jako konkavan ili konveksan

Opustene ili kratke usne koje ne pokrivaju ocnjake

Vecu ocjenu OD DOBAR ISKLJUCUJU:

Preplitka gubica

Naglasen usni Kut

Prekratke usne koje pokrivaju ocnjake

Vecu ocjenu OD VRLO DOBAR ISKLJUCUJE:

Presiroka ili preuska gubica

Nosni hrbat koji nije ravan

NJUSKA:

DISKVALIFIKACIJA:
Nepigmentirana njuska ili nozdrve

ZNAKOVI depigmentacije njuske ili nozdrva (IU nozdrvama)

Vecu ocjenu OD VRLO DOBAR ISKLJUCUJE:

Izdignuta ili opustena njuska u odnosu na nosni hrbat.

STOP:

Vecu ocjenu OD VRLO DOBAR ISKLJUCUJE:

Prejako stop naglasen

Preslabo stop naglasen

OGI:

DISKVALIFIKACIJA:
Strobizam
Iris Zute ili svjetlije boje

Riblje oko

Nepigmentiranost ocnih vjedja

Vecu ocjenu OD DOBAR ISKLJUCUJE:

Zlocudan pogled

Opusteni kapci

Preblizu smjestene oci

Prenaglaseni ocni kutovi

Vecu ocjenu OD VRLO DOBAR ISKLJUCUJE:

Muško oci

Okrugle oci

Buljave oci

Svjetlo smeđa boja oka

ZUBALO:

DISKVALIFIKACIJA:
Pomanjkanje Bilo KOJEG zuba u zubalu (osim za naknadno izbijen zub)

Podgriz
Predgriz

Vecu ocjenu OD DOBAR ISKLJUCUJE:

Dupli zub koji remeti zubni crvena

Vecu ocjenu OD VRLO DOBAR ISKLJUCUJE:

Jako istroseno zubalo

Jako Žuti zubi

USI:

DISKVALIFIKACIJA:
Potpuno preklopljene usi (viseće usi)

Preklopljene usi vise od 50%

Kupirane usi

ZNAKOVI korekcije usi

Vecu ocjenu OD DOBAR ISKLJUCUJE:

Preveliko ili premalo uho

Jako zaobljen vrh uha

UHO preklopljeno 20-50%

Vecu ocjenu OD VRLO DOBAR ISKLJUCUJE:

Niže usadjeno uho

Vise razmaknuto uho

TITULU ISJKLJUCUJE:

Asimetricno nošene usi

4.

Na okruglom stolu o hrvatskom ovčaru u Zagrebu, održanom 09. prosinca 1995. U prijedlogu novog standarda, točnije U zapisniku stoji:

Za poglavlje «GLAVA» U osnovnom se prihvaća tekst koji je predložio g. Lovrenčić. Također su svi suglasni s time da se ne naznačuje duljina glave u centimetrima zbog postojanja znatnih razlika u veličini tijela između pojedinih hrvatskih Ovčari, te se prihvaća prijedlog gđe Bakal Krstić-da se duljina glave izrazi u njenom postotnom odnosu prema visini grebena., Kao što je to predložio i g.Špoljarić. Unosi se i prijedlog g. Horvata glede određenja zatiljne kvrge. Nije prihvaćen prijedlog g. Beneša da se naglasi lisičji oblik glave.

GLAVA: GLAVA HRVATSKOG Ovčari NE SMIJE DJELOVATI Tesko, MORA BITI U odnosu SKLADNOM S VELIČINOM PSA, NJENA duljina iznosi 42% U odnosu NA visinu GREBENA, JE SUHA, KLINASTOG oblika, TJ. LUBANJSKI DIO glave prelazi KLINASTO U GUBICU. GUBICA JE U odnosu UKUPNU NA DULJINU glave NEŠTO KRAĆA OD polovice sam iznosi 45:55. KARAKTERISTIČAN JE OVALNI POPREČNI presjek LUBANJSKOG dijela glave. LIČNI DIO ZAOBLJEN sam JA NE JAKO izražen. OČNI LUKOVI sam ČEONA BRAZDA nisu NAGLAŠENI. ZATILJNA KVRGA NIJE IZRAŽENA.

Tekst koji je g. Lovrenčić predložio za poglavlje «GUBICA» prihvaća se gotovo u cijelosti.

GUBICA: DOBRO JE RAZVIJENA, ŠILJASTA NI, NI TUPASTA, SUHA. NOSNI hrbat JE RAVAN I KLINASTI JE PRODUŽETAK LUBANJSKOG dijela glave. DONJA VILICA JE ČVRSTA I Čini SKLADNU CJELINU S linijom NOSNOG HRPTA.

Što se tiče poglavlja «ZUBALO», među sudionicima skupa je nakon dulje rasprave zavladao jednodušan stav da bi za razliku od dosadašnjeg standarda, gdje se klještasto zubalo tolerira općenito, toleriranje klještastog zubala trebalo ograničiti samo na starije pse, kod kojih se ono javlja kao posljedica istrošenosti, kao što to stoji iu prijedlogu g. Lovrenčića.

ZUBALO: ZUBALO JE DOBRO RAZVIJENO, POTPUNO I ŠKARASTO. KOD PASA starijih zbog ISTROŠENOSTI DOPUŠTA SE IZGLED KLJEŠTASTOG ZUBALA.

Za poglavlje «USNICE», «NJUŠKA» ja «STOP» preuzeti su uz manje izmjene tekstovi Predloženi od strane g. Lovrenčića.

USNICE: USNICE SU Suhe, PRILEGNUTE, elastične I CRNO PIGMENTIRANE. URUB GORNJE USNICE NE SMIJE POKRIVATI NITI PRELAZITI GORNJI RUB DONJE ČELJUSTI. Ušni KUTOVI SU Zatvoreni mi nisu NAGLAŠENI.

NJUŠKA: NJUŠKA NE ISKAČE IZ linije NOSNOG HRPTA I UVIJEK JE CRNA. NOZDRVE otvorene, ALI NENAGLAŠENE.

STOP: STOP JE UMJERENO izražen.

Za poglavlje «OČI» preuzet je tekst koji je predložio g. Lovrenčić, s time što je izbačena rečenica u kojoj se napominje da oči ne smiju izgledati udubljeno ili izbočeno. Budući da se isto podrazumijeva samo po sebi kod ocjenjivanja pasa općenito, navedena rečenica smatrana je suvišnom.

OČI: BOJA JE CRNA OKA DO TAMNOSMEĐA. OČI SU SREDNJE Veličine, BADEMASTOG oblika, ŽIVAHNOG IZRAZA. Vanjski OČNI KUTOVI POLOŽENI SU MALO VIŠE OD unutarnjih. OČNI KAPCI SU PRILJUBLJENI I UVIJEK tamno PIGMENTIRANI.

Prihvaća se sugestija g. Bauera da se umjesto termina uha koristi termin uske Budući da se pod riječju UHO podrazumijeva i unutarnji slušni aparat. Zadatak točnog definiranja položaja USKI kod hrvatskog Ovčari Pokazuje se prilično teškim i povod je žive rasprave među sudionicima skupa. Prijedlog g. Lovrenčića prema kojem nikako ne bi trebalo tolerirati uši koje nisu u potpunosti uspravljene, ne prihvaća se Jer bi to značilo ignoriranje činjenica na terenu. Prisutni se na kraju slažu s time da se formulacija g. Špoljarića glede položaja USKI hrvatskog Ovčara Čini najuspješnijom.

Uske: uske SU TROKUTASTOG oblika, SREDNJE VELIKE, VRLO POKRETLJIVE, NASAĐENE POSTRANCE, U pozornosti USPRAVNE,. Uske su nošene STRŠEĆI, DOZVOLJAVAJU SE JA S uske POVIJENIM vrhom KOD KOJIH JE Barem 80% uske STRŠEĆE.

5.

Predsjednik Kluba Autohtonih pasa iz Slavonskog Broda, dva dana poslije okruglog stola, písmeno je reagirao na dio novog prijedloga standarda koji se tiče glave:

Štovani g.Galić!

Uspješno ste vodili Okrugli stol o hrvatskom ovčaru čiji je standard razrađen u detalje. Skrečem ja písmeno Vam pozornost na važnu činjenicu Koja može presudno djelovati na promjenu izgleda hrvatskog Ovčara. Obzirom da se to u uzgoju ne selekcionira ni ispitom urođenih osobina prijeti mu opasnost da izgubi i radne osobine. Kada se gleda glava hrvatskog Ovčari onda se uočava da on pripada vulpoidnom / Vulpes vulpes - lisica / Tipu psa. Najpoznatiji Evropski ovčarski psi / belgijski ovčar, njemački ovčar / imaju lupoidni vrh glave / lupus - vuk /. Kinološki suci na smotrama u inozemstvu skloni su proglašavati svjetskim prvacima (Bern, Brisel) PSE koji imaju lupoidni vrh glave. Kada se ovi psi vrate kao šampiuoni onda su spremni da Mnogi od šampiona imaju potomke. Na okruglom stolu prof.dr.Mario Bauer je naglasio da english ovčar ulazi u grupu od rijetkih pasa u evropi koji pripadaju PSA Tipu azijskom. Petar Lukić, kanonik i nupravitelj biskupskih dobara u svom izvješču iz 1752. godine između ostalog piše ... oblik glave mu je kao u Lisice. (Izvanredno izdanje MOJ PAS 1977 str.5.).

Nadam se da cete ove Primjedbe shvatiti jedino kao želju da naš pas zadrži onaj oblik i svojstva Koja je imao stoljećima.

U Slav.Brodu, 11.12.1995.

Predsjednik Kluba:

Beneš dr.Šimo

6.

U svojoj brošuri «ENGLISH ovčar jučer, danas, sutra» u dijelu komentara standarda 277., Objavljenoj 2001. autor Jasminko Kormoš - Buco, također progovara o visini psa i zalaže se za manje pse koji «odumiru» te naglašava kako su mali psi uvijek iza «velikih» kao manje vrijedni što na terenu, kao jedino valjano mjerilo, ne stoji kao istina. Po njemu, idealna visina je prosjek standardom propisane visine, kostur je lakši glava Prati tjelesnu konstitucije.

Dakle, glava je isto tako lagana. Ista ova stajališta i kasnije potvrđuje u svojim daljim pisanjima. Isti autor ima uzgajačnicu hrvatskih Ovčari čiji je rodonačelnik JAN, lijep pripadnik nižih hrvatskih Ovčara koji je dao do sada izuzetno veliki broj kvalitetnih jedinki kroz svoje potomstvo vraćeno u srodstvu na njega (2-3 i 3-3), koji osim eksterijerom, predstavljaju i karakterno prave predstavnike pasmine.

Iz zapisnika sa Skupštine DRUŠTVA PRIJATELJA HRVATSKOG Ovčari KARLOVAC navode se neki problemi među kojima se vidi isto;

«U standardu je opisano da je glava hrvatskog Ovčara« relativno Laka »,« klinasta »« Suha », pa kako to da među pregledanim stručno hrvatskim ovčarima imamo sve više« GLAVONJA »koji odudaraju od propisanog tipa?»

Na okruglom stolu o hrvatskom ovčaru, održanom 11.05.2002. godine uz razne komentare na standard zapisniku u službenom, stoji slijedeće:

Milan Ribičić napominje:

"Pojedini uzgajači unijeli su puno strane krvi u pasminu i sada se javljaju problemi"

pri čemu Vjerojatno se to odnosi i na građu glave

Dr.Šimo Beneš ponovo progovara o glavi:

"U standardu kaže da je glava lisičja."

Miro Bosak kaže:

"Dr. Romića pozna, kada je radio na selekciji i istina je da glava asocira na lisičju. Treba dovesti nekoliko vrhunskih pasa i onda ih prokomentirati. "

Jasminko Kormoš - Buco, između ostalog napominje:

"Treba dogovoriti strategiju uzgoja. Komentar standarda mora biti strog. HO je lakši pas. "

crni čupavci

Da i ja kazem koju o Eninim crnim cupavim frendicama
Za pocetak, kako je vec receno, hrvatici su psi fascinantne energije. To stvarno treba vidjeti i dozivjeti. Nekolicina Bucinih hrvatica upravo umire za lopticom -- u smislu da su u stanju skociti preko bilo cega, skotrljati se kao kamen niz to nesto s cega su skocili, i ni na trenutak ne smetnuti lopticu s uma. Totalni klaunovi, koje nikakav neobican polozaj u kojemu se nadju ni malo ne plasi. Trebate vidjeti Bucu kako zonglira sa svojim hrvaticima, doslovno zonglira, cak i sa stencima -- dograbi stene od 5-6 tjedana za straznju nogu i tako ga podigne, i to nimalo njezno ni polako, a stenetov repic radi tika-tak, tika-tak kao poludjeli metronom, Buco ga onda za tu straznju nogicu zaljulja i baci u zrak, stene se okrene kao palacinka, a Buco ga ulovi u letu. Repic cijelo vrijeme tika-tak, stene presretno, on ga spusti a ono trci po jos! Meni se isprva kosa na glavi dizala kad to vidim... onda sam navikla Buco ima slican show i s odraslim psima -- njih doduse ne baca u zrak za zadnju nogu, nego ih baci s dvije ruke, isto onako da se okrenu u letu, pa ih uhvati, ili zonglira s njima premecuci ih sebi preko ramena, ledja, pa ispod ruke, a psi mu presretni dijele puse... ma mislim, glupo je o tome pisati, to treba vidjeti da bi se povjerovalo

Ima iz njegovog uzgoja i hrvatica koji rade sa stokom, i mnogima ide odlicno iako su neki tek kao odrasli prvi put vidjeli ovcu ili kravu. Bucin Pusa je tjerao krave kao pravi, iako je kravu prvi put susreo vec kao postariji pas, i to na dosta bolan nacin -- zaletio se za kravom, dobio papkom u glavu i onesvijestio se! To ga uopce nije obeshrabrilo, i naucio je izvrsno kravariti. Jedna druga Bucina kujica tjera ovce na stvarno ingeniozne nacine -- sama je skopcala da odrasle ovce moze bez problema pozurivati tako da ih gricka za pete, ali da je janjad suvise njezna za takav postupak, pa janjce pozuruje tako da se digne na straznje noge a prednjima ih gura! To je nitko nije ucio, sama je to pocela raditi...

Downside hrvatica je taj da su u pravilu nervozni i dozlaboga lajavi. I prgavi. I rezervirani prema ljudima i psima. I brzi na ugrizu -- ne grizu jako, ali stipaju grozno. Ima naravno izuzetaka, recimo Tonka je pravi biser na svaki nacin, i iako je svaki hrvatic kojega poznajem po necemu izuzetan i drag, vecina hrvatica koje sam upoznala su dosta strasljivi i ostri i glasni, preglasni. Stvarno nisu pasmina koju bi se bez puno znalackog rada moglo drzati kao "obicnog" ljubimca -- bez rada ili sporta -- posebno u gradu...

A sto se izgleda tice, cula sam od mnogih da su hrvatici ruzni, "obicne dzukele", neatraktivni... pa, na fotkama uglavnom i nisu nesto, ali treba ih dozivjeti u stvarnosti -- one pametne oci i meke sjajne kovrce... meni su prekrasni.

Đakovo, okrugli stol o hrvatskom ovčaru, 11.05.2002.

S OKRUGLOG STOLA O HRVATSKOM OVČARU

Održan dana 11.05.2002. u Đakovu

Zapisnik

Predsjednik Matičnog kluba "HRVATSKI OVČAR" Đakovo, dr. Roman Angebrandt otvara skup i pozdravlja sve nazočne, a posebno predsjednika HKS-a ing.Marka Medara, koji je našao toliko vremena da se odazove pozivu. Također pozdravlja predsjednika Povjerenstva dr.Miju Furija, zaduženog za autohtone pasmine pri HKS-u.

Nakon uvodnog pozdrava predsjednik Kluba predaje riječ tajniku Nikoli Klemenu, koji će dalje voditi ovaj skup. Nakon zahvale na povjerenju, te zahvale svima koji su se odazvali skupu, riječ daje gospodinu Medaru koji daje kraći povijesni prikaz, kao i sječanje na ljude koji su zaslužni za ovu pasminu i njeno priznanje dr.Roru i dr.Romiću.

U svom govoru gosp.Medar istiće da je opao entuzijazam, te da suci koji danas sude ovu pasminu, znaju prvenstveno samo standard, te je potrebno pozvati sve suce, koji sude ovu pasminu, istaći probleme, te uz program povjerenstva (dr.Mijo Furi) taj program nametnuti uzgajačima.

Kako je dnevni red ovog skupa bio PROBLEMI U UZGOJU HRVATSKOG OVČARA pročitan je prijedlog standarda usvojen na sličnom skupu 09. prosinca 1995. god. U Zagrebu, a nakon toga prišlo se diskusiji, pa su tako svoja mišljenja izrekli:

MIJAT MATKOVIĆ: Pročitani prednacrt standarda dostaviti svima na javnu raspravu. Sigurno da treba podići visinu u standardu HO no neke riječi nisu sasvim jasne ili nisu dobro korištene.

JOSIP NOVAK: Potrebno je u standardu odrediti veličinu dozvoljenih bijelina, kuteva šaplja i došaplja, koje je potrebno pratiti zbog veličine psa. Trebalo bi naglasiti njihovu upotrebljivost, prirođene osobine te pravila za rad.

MARKO MEDAR: Znamo da je Slavonija domicil hrvatskog ovčara, jer ga je seljak koristio kao radnog psa, ali ga danas kao i tornjaka treba gurati u gradove i tu mu naći upotrebnu vrijednost /šport, čuvar, i sl./.

MILAN RIBIČIĆ: Radne osobine ovog psa su neosporne i treba ih i dalje razvijati i propagirati.

MIJO KANIŽA: Ako ovaj pas prestane raditi, za nekoliko godina izgubit će svoje radne osobine. Po pravilniku sada mora svake dvije godine ići na uzgojni pregled, umjesto da položi radni ispit. Moramo koristiti iskustvo drugih, koji ovakove pse koriste u športu /agility/ te odrediti rok za polaganje radnih osobina, odnosno prijelazni period za rad. Vodeće ljude u uzgoju se ništa ne pita u vezi ove problematike.

MILAN RIBIČIĆ: Situacija u Zagrebu ja takova, koja bi mogla donijeti kontra efekat u uzgoju. Klub djeluje stimulativno /plaća rodovnice i sl./, a ispada da nema zainteresiranih za uzgoj. Smatra da nedostaje promidžba. Radni pas treba raditi a ne samo da je lijep. Uporabna vrijednost nije upitna, ali uz financijske probleme ima i kinološke nepismenosti. Puno uzgoja na divlje, niske cijene štenaca koje ne pokrivaju troškove uzgoja, pa pasmina dolazi na loš glas. Pojedini uzgajači unijeli su puno strane krvi u pasminu i sada se javljaju problemi. Sve to je razlog da se priđe ispitu prirođenih osobina. U svemu tome pomoć HKS je neophodna.

MARKO MEDAR: HKS je aktivirao mišljenje da veći broj HO uđe u rasplodnu selekciju, kao i drugih domačih pasmina, zbog toga što je trebalo svijetu prezentirati naše pasmine. Sada kada imamo temelje stalo se s tim prezentacijama svijetu. Šta se očekuje od HKS-a? Tu je Povjerenstvo za autohtone pasmine. Inicijative moraju dolaziti iz Klubova, no oni nemaju sredstva niti sami mogu podizati pasminu. Zagrebačkim klubovima je sve dato, ali to nisu znali poštovati niti koristiti. Na upit, zašto HKS dozvoljava uplatu članarine direktno, odgovor je da je to problem koji će se riješiti i ne utiče na uzgoj.

IVAN COLARIĆ: Standard mora definirati visinu. Suci moraju imati kriterijume kod suđenja pasmine. Uzgoj i suđenje moraju voditi suci koji poznaju tu pasminu. Na terenu se moramo prilagoditi onome što imamo, treba ujednačiti stavove i onda neće biti toliko problema. Također treba poticaj iz proračuna RH /Veno Sruk/. Zbog toga treba putem Saveza uputiti Ministarstvu poljoprivrede zahtjev da odobri poticaj za uzgoj ove pasmine. Kada se uzgoj stavi pod kontrolu, popravi standard, predodredi namjena psa, a za pasminu ima potencijala, nestati će dosta problema. Potrebno je napraviti knjigu rasplodnjaka i imenovati glavnog voditelja uzgoja.

Dr.ŠIMO BENEŠ: Kao tajnik ekološkog društva tražio je da se neki psi pokažu u radu, što se i u svijetu radi. U standardu kaže da je glava lisičja. Dogovoriti se šta napraviti i za određeno vrijeme vidjet će se rezultati. Postojale su ambicije da ovaj pas izađe u svijet, a sve se svelo da ljudi vode računa o psima koji imaju nacionalni predznak, a sve ostalo je na nacionalnom osječaju. Pitanje je šta trebamo raditi u budučnosti? U Oprisavcima gotovo svako domačinstvo ima hrvatskog ovčara.

MARKO MEDAR: Šta raditi? Voditi psa prema vrhuncu ili standardu. Znamo da idealan pas ne postoji. Princip je da se nacrta idealan pas a zatim se komentira i primjedbe se stave na sliku. Nakon toga ovaj koji ne poznaje pasminu neka gleda sliku. Već je rečeno da nestankom ekstenzivnog stočarenja psi su povučeni u gradove, te se dešava isto kao i kod tornjaka. Radni pas mora takav ostati ali treba vidjeti šta npr. Rade Njemci za urođene osobine? Oni koji žele kvalitetu rada, moraju na tome i raditi. Naša diskusija mora ići u tom pravcu. Uzgojni pregledi, da ili ne? Treba prodiskutirati.

Gospođa RIBIČIĆ: Ja uzgajam i mačke, i znam kakovu mačku treba uzgojiti, ali psa neznam kakav mora biti.

GORAN ROKIĆ: Radni dio standard je poznat. HO ima najveću mogučnost u radu. Kao ljepotan se ne može mjeriti sa atraktivnim pasminama. Za radne osobine napraviti pravilnik.

MIRO BOSAK: Dr. Romića pozna, kada je radio na selekciji i istina je da glava asocira na lisičju. Treba dovesti nekoliko vrhunskih pasa i onda ih prokomentirati.

JOSIP KOVAČIĆ: Svima poslati prednacrt standarda. Klubu dati da se ponovo otvori HUR, te imenovati glavnog voditelja uzgoja za ovu pasminu.

MILAN RIBIČIĆ: Crtež kao ideja g.Medara za standard je dobra. Standard treba biti po strogim mjerama i proporcijama i trebalo bi ga ponovo aktualizirati.

MIJAT MATKOVIĆ: Standard ne treba mjenjati već samo doraditi, na temelju prijedloga. Za HO uzgojni pregled bi morao ostati obvezan, uz neke beneficije koje bi imala ova pasmina. Mi imamo prekrasne primjerke HO no nisu samo materijalne prilike problem u uzgoju. Vođe uzgoja mogu napraviti kvalitet uz minimalne troškove, kada se donese politika uzgoja. Ima pasa koji nisu tetovirani, ne odgovaraju godištu i roditeljima.

JASMINKO KORMOŠ - BUCO: Oformljeno Povjerenstvo za autohtone pasmine mora biti veza između HKS-a i Klubova na terenu. Treba dogovoriti strategiju uzgoja. Komentar standarda mora biti strog. HO je lakši pas. Mi praktično nemamo radne linije, jer svega par pasa radi – ima ispit. Agility je budučnost ove pasmine. Po brojnosti imamo dosta pasa, ali ne i po kvaliteti. 1.uzgojni pregled za ovu pasminu treba platiti, ostale ne. Potreban je komentar standardu.

MARKO MEDAR: Prijedlog standarda iznijetog na okruglom stolu 1995. nije dat HKS-u. Moramo imati rasplodne linije, ali moramo znati da pas koji prođe uzgojni pregled, on se ne mijenja, kako po naravi tako i po osobinama. No standard se mora mijenjati, nadopunjavati kao i sve. Ljudi se okreću izvorima prihoda, znači i psu. Da će HO biti uz stoku i gdje to će pokazati život. Da je ovaj pas glup ne bi se ovdje zadržao 700 godina,... Sam se nametnuo radom, a naše je da ga održimo u standardu. Ovaj skup je koristan i sigurno će dati rezultata. Održimo Specijalku sa 100 pasa i pozovimo suce koji moraju doći. Opišimo idealnog psa i to neka bude polazište. Standard koji godinama postoji neka bude temelj. Kritizitrati je najlakše ali treba vidjeti šta je tko napravio. Povjerenstvo ima veliki zadatak. Znamo da nitko u državi nema sluha za pse. Političari ih se srame. Aktivirati rad oko HO na čelu s dr.Furiem kao predsjednikom povjerenstva za autohtone pasmine.

Dr.MIJO FURI: Ponosan sam što sam danas na ovome skupu. Kritičkih tonova je bilo i ranije. Zadovoljan sam s brojem i kvalitetom HO. Nastupio je vakum, no HO nije u opasnosti. Povjerenstvo za autohtone pasmine sastoji se od 10 osoba iz cijele Hrvatske. Oni obečavaju i moje je mišljenje da će se napraviti sve da bude bolje, normalno s pomoći s terena. Pratit ćemo stanje na terenu i usklađivati ga. Mišljenja sam da slijedeći sastanak ove vrste mora biti ujesen i to u Đakovu. Među nama ima svakojakih mišljenja, što je i normalno. Jednom ekspanzijom došli smo do broja pasa, da se pokažu svijetu, da se radno iskoriste, HO u svako dvorište. Ovaj pas je izdržao 700 godine i još je tu prisutan. Vezama u Ministarstvu poljoprivrede naučiti ljude da prihvate ovu pasminu, naš nacionalni simbol. Vođe uzgoja moraju biti moralne osobe. U uzgoju je bilo grešaka ali vođe uzgoja moraju kanalizirati uzgoj. Po meni kvalitet HO je dosta dobar, ali treba težiti boljem. U povjerenstvu za autohtone pasmine ima i dva predstavnika HO, Mijat Matković i Nikola Klemen, a ja mogu biti treći, poznavajući ih siguran sam da će napraviti sve za dobrobit ove pasmine. Suci koji sude ovu pasminu moraju biti samo hrvatski. Vjerujem da će povjerenstvo raditi, može se razgovarati i o Pravilniku o radu. Moramo istaći da u našem kraju je težak život i vrlo teški uvjeti za razvoj kinologije, ali založit će se za razvoj kinologije. Visina ovog psa interesantna je za komentar, a mi smo ti koji diktiramo standard. Poznato Vam je da sam svoj magisterij radio na Hrvatskom ovčaru. Kao zahvalu za pomoć oko magisterija osobnim činom uručenja Matičnom klubu Hrvatski ovčar Đakovo i oduševljenje i ljubav prema ovoj pasmini molim dr. Romana Angebrandta da primi moj magistarski rad kao priznanje Klubu. Danas smo ovdje da kažemo da osoba koja nas vodi je osoba koja garantira obol našim autohtonim pasminama a to je gospodin Medar predsjednik HKS-a- I dokaz da je to tako, potvrđuje i njegova nazočnost na ovom skupu. Sve ono što je napravljeno za naše autohtone, priznanje u Briselu i poslije, sve je to zasluga ovog čovjeka, normalno uz našu pomoć.

MARKO MEDAR: Zapisnike s ovog skupa treba dostaviti svima nazočnima, kao i pročitan prednacrt standarda. O tome koje su diskvalifikacione mane, zubi, bjeline, karakter HO, pas čuvar, uvesti ga u dvorišta, da nije plašljiv, da je hrabar i da to bude tema slijedećeg sastanka. Pročitane promjene će nadopuniti standard, koji moramo mjenjati radi svijeta i to naučno i argumentirano. Kod promjena moramo to napraviti oprezno i nikoga ne vrijeđati. Znamo da Vojvođani nešto žele sa ovom pasminom, a i drugi. Promjene moraju biti jer se iz njih vidi da HKS radi i da se brine o svojim pasminama.

Dr.ŠIMO BENEŠ i IVAN COLARIĆ: Kod prodaje štenaca van države trebalo bi sačekati jedan period da se vidi šta dajemo i onda to garantirati, a Colarić smatra da štenci koji idu van moraju biti pod kontrolom HKS-a.

Ovim diskusijama završio je okrugli stol u Đakovu.

Kao voditelj zapisnika ispričavam se svima, čije sam komentare opisao da se ne nađu uvrijeđeni ako je nešto propušteno ili nije doslovce prenešeno na papir.

Zapisničar i Voditelj okruglog stola:

Tajnik Matičnog kluba HRVATSKI OVČAR Đakovo

Nikola Klemen