3. okrugli stol o HRVATSKOM OVČARU

Najavljeni okrugli stol o hrvatskom ovčaru, doduše neslužbeno, doznajem da će se održati 24.11.2013. za vrijeme održavanja CACIB izložbe u Zagrebu.
dnevni red mi nije poznat pa se nadam da ćemo ga uskoro doznati, u svakom slučaju ja se pripremam.

U biti ovo nije treći okrugli stol već najmanje 5-i ali u samostalnoj Hrvatskoj jest treći Okrugli stol čije zapisnike donosim u nastavku
Vidimo se na okrugljaku

ĐAKOVO, ZAPISNIK S OKRUGLOG STOLA O HRVATSKOM OVČARU

Održan dana 11.05.2002. u Đakovu

Zapisnik

Predsjednik Matičnog kluba "HRVATSKI OVČAR" Đakovo, dr. Roman Angebrandt otvara skup i pozdravlja sve nazočne, a posebno predsjednika HKS-a ing.Marka Medara, koji je našao toliko vremena da se odazove pozivu. Također pozdravlja predsjednika Povjerenstva dr. Miju Furia, zaduženog za autohtone pasmine pri HKS-u.

Nakon uvodnog pozdrava predsjednik Kluba predaje riječ tajniku Nikoli Klemenu, koji će dalje voditi ovaj skup. Nakon zahvale na povjerenju, te zahvale svima koji su se odazvali skupu, riječ daje gospodinu Medaru koji daje kraći povijesni prikaz, kao i sječanje na ljude koji su zaslužni za ovu pasminu i njeno priznanje dr. Roru i dr. Romiću.

 
U svom govoru gosp.Medar istiće da je opao entuzijazam, te da suci koji danas sude ovu pasminu, znaju prvenstveno samo standard, te je potrebno pozvati sve suce, koji sude ovu pasminu, istaći probleme, te uz program povjerenstva (dr.Mijo Furi) taj program nametnuti uzgajačima.

 
Kako je dnevni red ovog skupa bio PROBLEMI U UZGOJU HRVATSKOG OVČARA pročitan je prijedlog standarda usvojen na sličnom skupu 09. prosinca 1995. god. U Zagrebu, a nakon toga prišlo se diskusiji, pa su tako svoja mišljenja izrekli:

MIJAT MATKOVIĆ: Pročitani prednacrt standarda dostaviti svima na javnu raspravu. Sigurno da treba podići visinu u standardu HO no neke riječi nisu sasvim jasne ili nisu dobro korištene.

JOSIP NOVAK:   Potrebno je u standardu odrediti veličinu dozvoljenih bijelina, kuteva šaplja i došaplja, koje je potrebno pratiti zbog veličine psa. Trebalo bi naglasiti njihovu upotrebljivost, prirođene osobine te pravila za rad.

MARKO MEDAR:   Znamo da je Slavonija domicil hrvatskog ovčara, jer ga je seljak koristio kao radnog psa, ali ga danas kao i tornjaka treba gurati u gradove i tu mu naći upotrebnu vrijednost /šport, čuvar, i sl./.

MILAN RIBIČIĆ:   Radne osobine ovog psa su neosporne i treba ih i dalje razvijati i propagirati.

MIJO KANIŽA:   Ako ovaj pas prestane raditi, za nekoliko godina izgubit će svoje radne osobine. Po pravilniku sada mora svake dvije godine ići na uzgojni pregled, umjesto da položi radni ispit. Moramo koristiti iskustvo drugih, koji ovakove pse koriste u športu /agility/ te odrediti rok za polaganje radnih osobina, odnosno prijelazni period za rad. Vodeće ljude u uzgoju se ništa ne pita u vezi ove problematike.

MILAN RIBIČIĆ:  Situacija u Zagrebu ja takova, koja bi mogla donijeti kontra efekat u uzgoju. Klub djeluje stimulativno /plaća rodovnice i sl./, a ispada da nema zainteresiranih za uzgoj. Smatra da nedostaje promidžba. Radni pas treba raditi a ne samo da je lijep. Uporabna vrijednost nije upitna, ali uz financijske probleme ima i kinološke nepismenosti. Puno uzgoja na divlje, niske cijene štenaca koje ne pokrivaju troškove uzgoja, pa pasmina dolazi na loš glas. Pojedini uzgajači unijeli su puno strane krvi u pasminu i sada se javljaju problemi. Sve to je razlog da se priđe ispitu prirođenih osobina. U svemu tome pomoć HKS je neophodna.

MARKO MEDAR:  HKS je aktivirao mišljenje da veći broj HO uđe u rasplodnu selekciju, kao i drugih domačih pasmina, zbog toga što je trebalo  svijetu prezentirati naše pasmine. Sada kada imamo temelje stalo se s tim prezentacijama svijetu. Šta se očekuje od HKS-a? Tu je Povjerenstvo za autohtone pasmine. Inicijative moraju dolaziti iz Klubova, no oni nemaju sredstva niti sami mogu podizati pasminu. Zagrebačkim klubovima je sve dato, ali to nisu znali poštovati niti koristiti. Na upit, zašto HKS dozvoljava uplatu članarine direktno, odgovor je da je to problem koji će se riješiti i ne utiče na uzgoj.

IVAN COLARIĆ: Standard mora definirati visinu. Suci moraju imati kriterijume kod suđenja pasmine. Uzgoj i suđenje moraju voditi suci koji poznaju tu pasminu. Na terenu se moramo prilagoditi onome što imamo, treba ujednačiti stavove i onda neće biti toliko problema. Također treba poticaj iz proračuna RH /Veno Sruk/. Zbog toga treba putem Saveza uputiti Ministarstvu poljoprivrede zahtjev da odobri poticaj za uzgoj ove pasmine. Kada se uzgoj stavi pod kontrolu, popravi standard, predodredi namjena psa, a za pasminu ima potencijala, nestati će dosta problema. Potrebno je napraviti knjigu rasplodnjaka i imenovati glavnog voditelja uzgoja.

 
Dr.ŠIMO BENEŠ:   Kao tajnik ekološkog društva tražio je da se neki psi pokažu u radu, što se i u svijetu radi. U standardu kaže da je glava lisičja. Dogovoriti se šta napraviti i za određeno vrijeme vidjet će se rezultati. Postojale su ambicije da ovaj pas izađe u svijet, a sve se svelo da ljudi vode računa o psima koji imaju nacionalni predznak, a sve ostalo je na nacionalnom osječaju. Pitanje je šta trebamo raditi u budučnosti? U Oprisavcima gotovo svako domačinstvo ima hrvatskog ovčara.

MARKO MEDAR: Šta raditi? Voditi psa prema vrhuncu ili  standardu. Znamo da idealan pas ne postoji. Princip je da se nacrta idealan pas a zatim se komentira i primjedbe se stave na sliku. Nakon toga ovaj koji ne poznaje pasminu neka gleda sliku. Već je rečeno da nestankom ekstenzivnog stočarenja psi su povučeni u gradove, te se dešava isto kao i kod tornjaka. Radni pas mora takav ostati ali treba vidjeti šta npr. Rade Njemci za urođene osobine? Oni koji žele kvalitetu rada, moraju na tome i raditi. Naša diskusija mora ići u tom pravcu. Uzgojni pregledi, da ili ne? Treba prodiskutirati.

Gospođa RIBIČIĆ:   Ja uzgajam i mačke, i znam kakovu mačku treba uzgojiti, ali psa neznam kakav mora biti.

GORAN ROKIĆ:   Radni dio standard je poznat. HO ima najveću mogučnost u radu. Kao ljepotan se ne može mjeriti sa atraktivnim pasminama. Za radne osobine napraviti pravilnik.

MIRO BOSAK:   Dr. Romića pozna, kada je radio na selekciji i istina je da glava asocira na lisičju. Treba dovesti nekoliko vrhunskih pasa i onda ih prokomentirati.

 JOSIP KOVAČIĆ:   Svima poslati prednacrt standarda. Klubu dati da se ponovo otvori HUR, te imenovati glavnog voditelja uzgoja za ovu pasminu.

MILAN RIBIČIĆ:   Crtež kao ideja g.Medara za standard je dobra. Standard treba biti po strogim mjerama i proporcijama i trebalo bi ga ponovo aktualizirati.

 
MIJAT MATKOVIĆ:   Standard ne treba mjenjati već samo doraditi, na temelju prijedloga. Za HO uzgojni pregled bi morao ostati obvezan, uz neke beneficije koje bi imala ova pasmina. Mi imamo prekrasne primjerke HO no nisu samo materijalne prilike problem u uzgoju. Vođe uzgoja mogu napraviti kvalitet uz minimalne troškove, kada se donese politika uzgoja. Ima pasa koji nisu tetovirani, ne odgovaraju godištu i roditeljima.

JASMINKO KORMOŠ - BUCO:   Oformljeno Povjerenstvo za autohtone pasmine mora biti veza između HKS-a i Klubova na terenu. Treba dogovoriti strategiju uzgoja. Komentar standarda mora biti strog. HO je lakši pas. Mi praktično nemamo radne linije, jer svega par pasa radi i ima ispit. Agility je budučnost ove pasmine. Po brojnosti imamo dosta pasa, ali ne i po kvaliteti. 1.uzgojni pregled za ovu pasminu treba platiti, ostale ne. Potreban je komentar standardu.

MARKO MEDAR:   Prijedlog standarda iznijetog na okruglom stolu 1995. nije dat HKS-u. Moramo imati rasplodne linije, ali moramo znati da pas koji prođe uzgojni pregled, on se ne mijenja, kako po naravi tako i po osobinama. No standard se mora mijenjati, nadopunjavati kao i sve. Ljudi se okreću izvorima prihoda, znači i psu. Da će HO biti uz stoku i gdje to će pokazati život. Da je ovaj pas glup ne bi se ovdje zadržao 700 godina,...  Sam se nametnuo radom, a naše je da ga održimo u standardu. Ovaj skup je koristan i sigurno će dati rezultata. Održimo Specijalku sa 100 pasa i pozovimo suce koji moraju doći. Opišimo idealnog psa i to neka bude polazište. Standard koji godinama postoji neka bude temelj. Kritizitrati je najlakše ali treba vidjeti šta je tko napravio. Povjerenstvo ima veliki zadatak. Znamo da nitko u državi nema sluha za pse. Političari ih se srame. Aktivirati rad oko HO na čelu s dr.Furiem kao predsjednikom povjerenstva za autohtone pasmine.

Dr.MIJO FURI:   Ponosan sam što sam danas na ovome skupu. Kritičkih tonova je bilo i ranije. Zadovoljan sam s brojem i kvalitetom HO. Nastupio je vakum, no HO nije u opasnosti. Povjerenstvo za autohtone pasmine sastoji se od 10 osoba iz cijele Hrvatske. Oni obečavaju i moje je mišljenje da će se napraviti sve da bude bolje, normalno s pomoći s terena. Pratit ćemo stanje na terenu i usklađivati ga. Mišljenja sam da slijedeći sastanak ove vrste mora biti ujesen i to u Đakovu. Među nama ima svakojakih mišljenja, što je i normalno. Jednom ekspanzijom došli smo do broja pasa, da se pokažu svijetu, da se radno iskoriste, HO u svako dvorište. Ovaj pas je izdržao 700 godine i još je tu prisutan. Vezama u Ministarstvu poljoprivrede naučiti ljude da prihvate ovu pasminu, naš nacionalni simbol. Vođe uzgoja moraju biti moralne osobe. U uzgoju je bilo grešaka ali vođe uzgoja moraju kanalizirati uzgoj. Po meni kvalitet HO je dosta dobar, ali treba težiti boljem. U povjerenstvu za autohtone pasmine ima i dva predstavnika HO, Mijat Matković i Nikola Klemen, a ja mogu biti treći, poznavajući ih siguran sam da će napraviti sve za dobrobit ove pasmine. Suci koji sude ovu pasminu moraju biti samo hrvatski. Vjerujem da će povjerenstvo raditi, može se razgovarati i o Pravilniku o radu. Moramo istaći da u našem kraju je težak život i vrlo teški uvjeti za razvoj kinologije, ali založit će se za razvoj kinologije. Visina ovog psa interesantna je za komentar, a mi smo ti koji diktiramo standard. Poznato Vam je da sam svoj magisterij radio na Hrvatskom ovčaru. Kao zahvalu za pomoć oko magisterija osobnim činom uručenja Matičnom klubu Hrvatski ovčar Đakovo i oduševljenje i ljubav prema ovoj pasmini molim dr. Romana Angebrandta da primi moj magistarski rad kao priznanje Klubu. Danas smo ovdje da kažemo da osoba koja nas vodi je osoba koja garantira obol našim autohtonim pasminama a to je gospodin Medar predsjednik HKS-a- I dokaz da je to tako, potvrđuje i njegova nazočnost na ovom skupu. Sve ono što je napravljeno za naše autohtone, priznanje u Briselu i poslije, sve je to zasluga ovog čovjeka, normalno uz našu pomoć.

MARKO MEDAR:  Zapisnike s ovog skupa treba dostaviti svima nazočnima, kao i pročitan prednacrt standarda. O tome koje su diskvalifikacione mane, zubi, bjeline, karakter HO, pas čuvar, uvesti ga u dvorišta, da nije plašljiv, da je hrabar i da to bude tema slijedećeg sastanka. Pročitane promjene će nadopuniti standard, koji moramo mjenjati radi svijeta i to naučno i argumentirano. Kod promjena moramo to napraviti oprezno i nikoga ne vrijeđati. Znamo da Vojvođani nešto žele sa ovom pasminom, a i drugi. Promjene moraju biti jer se iz njih vidi da HKS radi i da se brine o svojim pasminama.

Dr.ŠIMO BENEŠ i IVAN COLARIĆ: Kod prodaje štenaca van države trebalo bi sačekati jedan period da se vidi šta dajemo i onda to garantirati, a Colarić smatra da štenci koji idu van moraju biti pod kontrolom HKS-a.

Ovim diskusijama završio je okrugli stol u Đakovu.

Kao voditelj zapisnika ispričavam se svima, čije sam komentare opisao da se ne nađu uvrijeđeni ako je nešto propušteno ili nije doslovce prenešeno na papir.

Zapisničar i Voditelj okruglog stola:

Tajnik Matičnog kluba HRVATSKI OVČAR Đakovo

Nikola Klemen

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

ZAPISNIK S OKRUGLOG STOLA O HRVATSKOM OVČARU

ODRŽANOG 09.PROSINCA 1995.

Gospodin Galić otvara skup i pozdravlja sve prisutne. Priopćuje da je poziv bio upućen 40-orici istaknutih hrvatskih kinologa te da ih se sastanku odazvalo 20-ak. Izražava žaljenje što se nisu svi odazvali, ističući važnost odluka koje će biti donesene na ovom skupu.

Gospodin Galić predlaže da radno predsjedništvo uz njega čine gđa Branka Kišur-Prežigalo i gđica Đurđica Stubičan. Također, predlaže da zapisničar bude g. Benet Hunjadi, što su prisutni prihvatili.

Kao osnova za izradu novog standarda hrvatskog ovčara uzimaju se do sada važeći standard hrvatskog ovčara FCI, tekst g. Tibora Lovrenčića «Prilog diskusiji o hrvatskom ovčaru i njegovom standardu» i prijedlog novog standarda hrvatskog ovčara g. Ing. Borisa Špoljarića, prerađenog od strane Kluba hrvatskih ovčara iz Zagreba.

G. Galić izvješćuje prisutne da će usporedno čitati po poglavljima navedene tekstove, te im nakon svakog poglavlja dati odgovarajuće vrijeme za diskusiju. Pritom ih moli da budu sažeti i precizni pri iznošenju svojih stavova i argumenata.

Svim prisutnima biva također podijeljen po jedan primjerak obrasca za sastavljanje novih standarda FCI.

Prelazi se na čitanje više navedenih tekstova, njihovom uspoređivanje i diskusiju.

Gđa Bakal-Krstić napominje da u dosadašnjem standardu kao i u prijedlogu g. Lovrenčića nedostaje poglavlje o povijesti pasmine, obvezatni dio sastavni dio svih novih standarda FCI.

Gđica Stubičan predlaže da se uzme u cijelosti kratak povijesni pregled iz prijedloga g. Špoljarića te da se nadopuni postojećim podacima iz pisanih dokumenata kroz povijest.

Njezin prijedlog biva prihvaćen uz sugestiju g. Andrića kako ovo poglavlje ne bi trebalo biti preopširno, već se samo ograničiti na najbitnije.

KRATKI POVJESNI PREGLED: HRVATSKI OVČAR /CANIS PASTORALIS CROATICUS/ JE AUTOHTONA HRVATSKA PASMINA PASA KOJU SU HRVATI DOVELI IZ SVOJE PRADOMOVINE U DANAŠNJE KRAJEVE I U HRVATSKOJ SE UZGAJA OD DOSELJENJA DO DANAS. O TOME POSTOJE PISANI PODACI IZ 1374. GODINE (ĐAKOVAČKI BISKUP PETAR HORVAT), IZ 1719. GODINE (ĐAKOVAČKI BISKUP PETAR BAKIĆ), IZ 1737. GODINE (ANDIJA KEČKEMET) TE DRUGI. SUSTAVNI UZGOJ HRVATSKOG OVČARA OTPOČINJE PROF.DR.ING. STJEPAN ROMIĆ 1935. GODINE NA PODRUČJU ĐAKOVA I NJEGOVE OKOLICE. PRVO JAVNO PREDSTAVLJANJE OVE PASMINE BILO JE 1949. GODINE NA IZLOŽBI U ZAGREBU. PRVI STANDARD SASTAVLJEN JE 1951. GODINE. FCI JE PRIZNAO HRVATSKOG OVČARA 31.01.1969.

Za tekst poglavlja «OPĆI IZGLED» u osnovnom se prihvaća prijedlog g. Tibora Lovrenčića. Na prijedlog većine sudionika izraz ovčarski pas u tekstu g. Lovrenčića mijenja se u stočarski pas, budući da se pridjevom OVČARSKI sužuje područje upotrebe psa. Međutim nije prihvaćen prijedlog  nekolicine prisutnih da se ista promjena izvrši i u samom nazivu pasmine, jer bi to izazvalo čitav lanac problema. Također je dodan i osnovni opis dlake i boje, čega u prijedlogu g. Lovrenčića nema.

OPĆI IZGLED: HRVATSKI OVČAR JE CRN, SKLADNO GRAĐEN, SREDNJE VISOK, ŽIVAHAN, PAŽLJIV I VRLO POKRETAN STOČARSKI PAS. TIJELO OBLIKA PRAVOKUTNIKA I NOGE SREDNJE TEŠKIH KOSTIJU ODAJU USTRAJNOG I DOBROG TRKAČA. DULJINA TIJELA NE PRELAZI MJERU VISINE PSA U GREBENU UVEČANU ZA 10%. KARAKTERISTIČNA JE CRNA, SREDNJE DUGA, VALOVITA DO KOVRČAVA DLAKA PO TIJELU I KRATKA NA GLAVI I PREDNJOJ STRANI NOGU.»

Za poglavlje «GLAVA» u osnovnom se prihvaća tekst koji je predložio g. Lovrenčić. Također su svi suglasni s time da se ne naznačuje duljina glave u centimetrima zbog postojanja znatnih razlika u veličini tijela između pojedinih hrvatskih ovčara, te se prihvaća prijedlog gđe Bakal-Krstić da se duljina glave izrazi u njenom postotnom odnosu prema visini grebena., kao što je to predložio i g.Špoljarić. Unosi se i prijedlog g. Horvata glede određenja zatiljne kvrge. Nije prihvaćen prijedlog g. Beneša da se naglasi lisičji oblik glave.

GLAVA: GLAVA HRVATSKOG OVČARA NE SMIJE DJELOVATI TEŠKO, MORA BITI U SKLADNOM ODNOSU S VELIČINOM PSA, NJENA DULJINA IZNOSI 42% U ODNOSU NA VISINU GREBENA, SUHA JE, KLINASTOG OBLIKA, TJ. LUBANJSKI DIO GLAVE PRELAZI KLINASTO U GUBICU. GUBICA JE U ODNOSU NA UKUPNU DULJINU GLAVE NEŠTO KRAĆA OD POLOVICE I IZNOSI 45:55. KARAKTERISTIČAN JE OVALNI POPREČNI PRESJEK LUBANJSKOG DIJELA GLAVE. LIČNI DIO JA ZAOBLJEN I NE JAKO IZRAŽEN. OČNI LUKOVI I ČEONA BRAZDA NISU NAGLAŠENI. ZATRILJNA KVRGA NIJE IZRAŽENA.

Tekst koji je g. Lovrenčić predložio za poglavlje «GUBICA» prihvaća se gotovo u cijelosti.

GUBICA: DOBRO JE RAZVIJENA, NI ŠILJASTA, NI TUPASTA, SUHA. NOSNI HRBAT JE RAVAN I KLINASTI JE PRODUŽETAK LUBANJSKOG DIJELA GLAVE. DONJA VILICA JE ČVRSTA I ČINI SKLADNU CJELINU S LINIJOM NOSNOG HRPTA.

Što se tiče poglavlja «ZUBALO», među sudionicima skupa je nakon dulje rasprave zavladao jednodušan stav da bi za razliku od dosadašnjeg standarda, gdje se klještasto zubalo tolerira općenito, toleriranje klještastog zubala trebalo ograničiti samo na starije pse, kod kojih se ono javlja kao posljedica istrošenosti, kao što to stoji i u prijedlogu g. Lovrenčića.

ZUBALO: ZUBALO JE DOBRO RAZVIJENO, POTPUNO I ŠKARASTO. KOD STARIJIH PASA ZBOG ISTROŠENOSTI DOPUŠTA SE IZGLED KLJEŠTASTOG ZUBALA.

Za poglavlje «USNICE», «NJUŠKA»  i «STOP» preuzeti su uz manje izmjene tekstovi predloženi od strane g. Lovrenčića.

USNICE: USNICE SU SUHE, PRILEGNUTE, ELASTIČNE I CRNO PIGMENTIRANE. URUB GORNJE USNICE NE SMIJE POKRIVATI NITI PRELAZITI GORNJI RUB DONJE ČELJUSTI. USNI KUTOVI SU ZATVORENI I NISU NAGLAŠENI.

NJUŠKA: NJUŠKA NE ISKAČE IZ LINIJE NOSNOG HRPTA I UVIJEK JE CRNA. NOZDRVE OTVORENE, ALI NENAGLAŠENE.

STOP: STOP JE UMJERENO IZRAŽEN.

Za poglavlje «OČI» preuzet je tekst koji je predložio g. Lovrenčić, s time što je izbačena rečenica u kojoj se napominje da oči ne smiju izgledati udubljeno ili izbočeno. Budući da se isto podrazumijeva samo po sebi kod ocjenjivanja pasa općenito, navedena rečenica smatrana je suvišnom.

OČI: BOJA OKA JE CRNA DO TAMNOSMEĐA. OČI SU SREDNJE VELIČINE, BADEMASTOG OBLIKA, ŽIVAHNOG IZRAZA. VANJSKI OČNI KUTOVI POLOŽENI SU MALO VIŠE OD UNUTARNJIH. OČNI KAPCI SU PRILJUBLJENI I UVIJEK TAMNO PIGMENTIRANI.

Prihvaća se sugestija g. Bauera da se umjesto termina UHA koristi termin UŠKE budući da se pod riječju UHO podrazumijeva i unutarnji slušni aparat. Zadatak točnog definiranja položaja uški kod hrvatskog ovčara pokazuje se prilično teškim i povod je žive rasprave među sudionicima skupa. Prijedlog g. Lovrenčića prema kojem ne bi nikako trebalo tolerirati uši koje nisu u potpunosti uspravljene, ne prihvaća se jer bi to značilo ignoriranje činjenica na terenu. Prisutni se na kraju slažu s time da se formulacija g. Špoljarića glede položaja uški hrvatskog ovčara čini najuspješnijom.

UŠKE: UŠKE SU TROKUTASTOG OBLIKA, SREDNJE VELIKE, VRLO POKRETLJIVE, NASAĐENE POSTRANCE, U POZORNOSTI USPRAVNE,. UŠKE SU NOŠENE STRŠEĆI, A DOZVOLJAVAJU SE I UŠKE S POVIJENIM VRHOM KOD KOJIH JE BAREM 80% UŠKE STRŠEĆE.

Za poglavlje «VRAT» prihvaća se predloženi tekst g. Lovrenčića. Na prijedlog g. Bauera dodaje se rečenica o postupnom prijelazu vrata ka glavi. Također se precizira kut pod kojim je vrat nošen u odnosu na horizontalu, kao što je to učinjeno i u tekstu predloženom od strane g. Špoljarića.

VRAT: VRAT JE MIŠIČAV I UMJERENO DUG, ZAOBLJEN, UZDIGNUT NOŠEN IZNAD LINIJE LEĐA POD KUTOM OD 45^o. VRAT JE SUH, BEZ KOŽNIH NABORA I PODVOLJKA. PREMA GLAVI SE ZNATNO SUŽUJE I S NJOM SE SPAJA BEZ VIDLJIVIH PRIJELAZA. DJELUJE SNAŽNIJE I PUNIJE ZBOG JAČE GUSTE DLAKE, NAROČITO KOD MUŽJAKA.

U poglavlju «LEĐA» prijedlog g. Lovrenčića sadržana tvrdnja da su leđa i slabinski dio hrvatskog ovčara kratki, nailazi na neslaganje većine sudionika pa ova kvalifikacija biva izbačena iz teksta. Također biva podvrgnuta stanovitim preinakama rečenica koja govori o izraženosti grebena.

LEĐA: LEĐA SU ČVRSTA, MIŠIČAVA I RAVNA. SLABINSKI DIO JE SREDNJE DULJINE. PRIJELAZ IZ LINIJE VRATA U LINIJU LEĐA JE SKLADAN. GREBEN NIJE VIDLJIV I UKLOPLJEN JE U PRIJELAZ LEĐA-VRAT.

Prihvaća se sugestija g. Bauera da se umjesto opisnog izraza «PREDNJI DIO PRSIJU» u prijedlogu g. Lovrenčića upotrijebi naziv «PRSIŠTE» te da se tekstu g. Lovrenčića doda rečenica o postupnom prijelazu prsišta u vrat.

PRSA: PRSNI KOŠ JE SREDNJE DULJINE, DUBOK I SEŽE DO LAKTOVA, OVALNO ZAOBLJEN. PRSA SU SREDNJE ŠIROKA. PRSIŠTE NIJE JAKO IZRAŽENO. PRIJELAZ IZ PRSIŠTA U VRAT JE POSTUPAN.

Za poglavlje «TRBUH» prihvaća se prijedlog g. Lovrenčića uz stanovito kraćenje. Predmetom rasprave biva izraz «uvučen» koji je upotrijebio g. Lovrenčić. Nakon kraće diskusije da li je ovaj izraz bolje zamijeniti izrazom «pribran» ili «usukan», na kraju prevladava mišljenje da je izraz usukan ovdje najprikladniji.

TRBUH: TRBUH JE SLABO USUKAN, SLABINE SU ČVRSTE I POPUNJENE.

Prijedlog g .Lovrenčića za poglavlje «SAPI» preuzima se u cijelosti, s time što se prihvaća primjedba g. Bauera da je, kada se govori o životinjama, primjerenije upotrijebiti riječ «sapi» nego riječ «križa», koju je u svom tekstu predložio g. Lovrenčić.

SAPI: SAPI SU MIŠIČAVE I UMJERENO ŠIROKE, SREDNJE DUGE I SPUŠTAJU SE OD LINIJE LEĐA U BLAGOM PADU.

Poglavlje «REP» izaziva živu diskusiju. Unatoč tomu što je bezrepost tendencija u uzgoju hrvatskih ovčara, među sudionicima prevladava mišljenje da standard treba uključivati i pse koji imaju rep. Tim više što ne bi bilo uputno propisati kupiranje repa imajući u vidu suvremenu tendenciju zabrane kupiranja repova, koja sve više dolazi do izražaja u FCI.

REP: PRIROĐENA BEZREPOST JE VRLO PROŠIRENA. REP JE SREDNJE VISOKO NASAĐEN, GUSTO I DUGO ODLAKAN, U MIROVANJU OPUŠTEN ILI NOŠEN U LINIJI LEĐA. U AFEKTU PODIGNUT IZNAD LINIJE LEĐA.

Za poglavlje «PREDNJE NOGE» u cijelosti se prihvaća tekst koji je predložio g Lovrenčić, uz dopune u kojima se precizira razmak između prednjih nogu odnosno naglašava dobra povezanost između lopatica i trupa.

PREDNJE NOGE: PREDNJE NOGE SU SREDNJE DULJINE, KUTOVI PREDNJIH NOGU NISU IZRAZITO NAGLAŠENI. GLEDANO SPRIJEDA, NOGE SU USPOREDNE I RAVNE, RAZMAKNUTE ZA ŠIRINU VANJSKOG RUBA PRSNOG KOŠA. PODLAKTICA JE DOSTA DUGA I MIŠIČAVA. DULJINA NOGE OD PODA DO LAKTA IZNOSI OKO POLOVICE VISINE PSA U GREBENU. KOSTI PREDNJIH NOGU SU SREDNJE TEŠKE I MORAJU SKLADNO ODGOVARATI OPĆOJ POJAVI PSA. LOPATICE SU SREDNJE DULJINE, MIŠIČAVE, ČVRSTO POVEZANE S TRUPOM I NE ZAVRŠAVAJU U NAGLAŠENOM GREBENU.

Za poglavlje «ŠAPLJE» u cijelosti se prihvaća tekst g.Lovrenčića. No ne prihvaća se njegov prijedlog da se umjesto naziva «šaplje» i «došaplje» upotrijebe latinski nazivi «carpus» i «metacarpus», s obzirom na to da su nazivi «šaplje» i «došaplje» već uvriježeni u našem jeziku, te budući da latinski nazivi nisu upotrebljavani ni za druge dijelove tijela.

ŠAPLJE: ŠAPLJE JE SUHO, NENAGLAŠENO I INE ISTIČE SE OD LINIJE NOGE. DOŠAPLJE JE RAZMJERNO KRATKO, S PODLAKTICOM ČINI BLAGO IZRAŽEN KUT TE GLEDANO SA STRANE, NIJE U RAVNOM PRODUŽETKU PREDNJE LINIJE PODLAKTICE. ŠAPE SU MALE, ČVRSTE, ZATVORENE I OVALNE. PRSTI SU DOBRO SVEDENI, S ČVRSTIM JASTUČIĆIMA. NOKTI SU UVIJEK CRNI.

Za poglavlje «STRAŽNJE NOGE» uzima se kao osnova prijedlog g. Lovrenčića, no neki dijelovi njegova teksta nailaze na neslaganje prisutnih pa bivaju izvršene stanovite izmjene. Tako se na prijedlog g. Bauera odbacuje tvrdnja da su stražnje noge paralelne, te dodaje konstatacija da su stražnja došaplja paralelna i okomita u odnosu na tlo. Isto tako vlada opća suglasnost glede izmjene rečenice g. Lovrenčića o nedozvoljenosti čaporaka.

STRAŽNJE NOGE: STRAŽNJE NOGE SU SREDNJE NAGLAŠENIH KUTOVA. PODKOLJENICA JE NEŠTO DULJA OD NADKOLJENICE, TAKO DA PSU OMOGUČUJE IZDAŠAN KORAK. STAV STRAŽNJIH NOGU NEŠTO JE ŠIRI OD STAVA PREDNJIH, DOK SU DOŠAPLJA PARALELNA. DOŠAPLJE JE U ODNOSU NA TLO OKOMITO. SKOČNI ZGLOBOVI SUHI, DOBRO KIZRAŽENI. BEDRA SU SNAŽNA, PLOSNATIH MIŠIČA, SREDNJE ŠIRINE. STRAŽNJE ŠAPE SU SU ČVRSTE I ZATVORENE. PRSTI SU DOBRO SVEDENI. ŠAPE SU NEŠTO IZDUŽENIJE OD PREDNJIH. ČAPORCI SU DOZVOLJENI.

Za poglavlje «KRETANJE» definiciju g. Lovrenčića svi prisutni smatraju primjerenom, uz dodavanje pridjeva «skladan» kao nezaobilaznog pri opisivanju kretanja hrvatskog ovčara.

KRETANJE: HRVATSKI OVČAR SE KREĆE SKLADNO, BRZO, OKRETNO, ŽIVAHNO I LAGANO.

U pogledu poglavlja «DLAKA» dolazi do podulje diskusije oko toga da li je bolje upotrijebiti termin «dlaka» ili «krzno». Na kraju prevladava mišljenje da je termin dlaka primjereniji kod opisivanja pasa. Neslaganje prisutnih izaziva kvalifikacija u prijedlogu g. Lovrenčića da je dlaka hrvatskog ovčara mekana. Nakon dulje rasprave dolazi se do zaključka da je dlaku hrvatskog ovčara najbolje okarakterizirati kao čvrstu, elastičnu i oporu. Što se tiče ostalog, prihvaća se predloženi tekst g Lovrenčića, ipak uz neke izmjene i dopune u cilju što preciznijeg definiranja duljine i kakvoće dlake na pojedinim dijelovima tijela.

DLAKA: DLAKA JE CRNA, SJAJNA, ELASTIČNA I OPORA. NA LEĐIMA JE NAGLAŠENO VALOVITA PREMA NAPRIJED ILI POTPUNO KOVRČASTA. DULJINA DLAKE NA VRATU, LEĐIMA I BOKOVIMA JE 6-10 CM. PODDLAKA JE MEKANA, GUSTA I OBILNA. GUBICA, LUBANJSKI DIO GLAVE, VANJSKA STRANA UŠKI I OBRAZI UVIJEK SU KRATKO ODLAKANI. KRATKA DLAKA JE POSVUDA IZRAZITO RAVNA I OPORA. PREDNJA STRANA PREDNJIH NOGU I ŠAPE KRATKO SU ODLAKANI, A DLAKA NA STRAŽNJOJ STRANI PREDNJIH NOGU JE DULJA. STRAŽNJE NOGE SU OD SKOČNOG ZGLOBA NANIŽE  KRATKO ODLAKANE, A STRAŽNJA STRANA BEDARA OBRASLA JE ZNATNO DULJOM I GUSTOM DLAKOM /»GAČE»/. NAJDULJA DLAKA JE NA «GAČAMA» I NA REPU.

U poglavlju «BOJA» izvršena je destinkcija između boje pokrovne dlake i boje poddlake. Toleriranje bijelih oznaka krajnje je ograničeno.

BOJA: POKROVNA DLAKA JE CRNE BOJE. BIJELE MALE, SIMETRIČNE OZNAKE NA PRSIŠTU SU DOZVOLJENE. PODDLAKA JE TAMNA I GUSTA. BIJELE OZNAKE NA OSTALIM DIJELOVIMA TIJELA NISU DOZVOLJENE.

Poglavlje «VISINA» izaziva žučnu diskusiju među sudionicima skupa. Jedna skupina prisutnih, na čelu s g. Horvatom zauzima se za to da raspon standardom dozvoljenih visina bude povećan (35-55 cm) budući da se uslijed poboljšane prehrane gornja granica visine kod hrvatskih ovčara znatno pomakla na više. G. Horvat pritom naglašava da pri ocjenjivanju hrvatskog ovčara ne bi trebalo pridavati preveliku važnost samoj visini, već korektnosti tipa i konstitucije. Tim više što je nemali broj danas vrhunskih primjeraka hrvatskih ovčara viši od 50 cm, pa bi svi oni, kad bismo se strogo pridržavali visine propisane starim standardom trebali biti diskvalificirani. Nasuprot njima, druga skupina prisutnih, predvođena g. Bauerom, zalaže se da se raspon dozvoljenih visina ne mijenja bez obzira na trenutno stanje u praksi uzgoja hrvatskih ovčara. Kao osnovni argument za svoj stav navode to što bi toleriranje tendencije povećanja tjelesnih dimenzija kod hrvatskog ovčara neizbježno dovelo uslijed tromosti do smanjenja njegovih radnih sposobnosti. Na kraju je nađeno kompromisno rješenje, prema kojemu se određuje samo idealna visina za mužjake i ženke (45 cm), te time daje široka mogućnost tolerancije.

VISINA: IDEALNA VISINA MJERENA U GREBENU KOD MUŽJAKA I KOD ŽENKI IZNOSI 45 CM.

Za poglavlje «PONAŠANJE I KARAKTER» te «UPOTREBA» se na prijedlog gđe Bakal-Krstić u potpunosti preuzimaju rečenice sadržane u prijedlogu standarda g Špoljarića.

PONAŠANJE I KARAKTER: HRVATSKI OVČAR MORA IMATI ŽIVAHAN TEMPERAMENT, DOK KARAKTER OVIH PASA MORA BITI POSTOJAN. OSOBINE SU MU BISTRINA, HRABROST, ŽIVAHNOST, USTRAJNOST, STRPLJIVOST I PROMIŠLJENOST U RADU.

UPOTREBA: KARAKTERNE OSOBINE HRVATSKOG OVČARA UVJETUJU DA JE TO PAS KOMBINIRANIH SVOJSTAVA, TJ. UPOTREBLJAVA SE ZA RAD SA STOKOM (OKUPLJANJE) TE KAO PAS ČUVAR ILI PAS ZA DRUŠTVO.

Za poglavlje «GREŠKE» preuzimaju se točke koje je predložio g. Lovrenčić. Ispušta se jedino točka 10. koja govori o prekoračenju standardom propisane visine, budući da u novom prijedlogu standarda gornja i donja granica dozvoljenih visina nisu precizno definirane, već je utvrđena samo idealna visina, od koje se dopušta manje ili veće odstupanje.

DISKVALIFIKACIJESKE GREŠKE

MANJAK 2 PREMOLARA I VIŠE ILI MANJAK SJEKUTIĆA

PREDGRIZ ILI PODGRIZ

SVJETLE OČI

MANJAK CRNOG PIGMENTA NA NJUŠCI

VISEĆE UŠKE

VUNASTA, SVILENASTA, RAVNA DUGA DLAKA

DUGA DLAKA NA MJESTIMA NA KOJIMA JE PROPISANA KRATKA

BIJELE OZNAKE NA BILO KOJEM DIJELU TIJELA OSIM NA PRSIŠTU

PLAŠLJIVOST ILI AGRESIVNOST

GREŠKE KOJE UMANJUJU OCJENU

        SVAKO ODSTUPANJE OD STANDARDA OSIM

        NAVEDENIH DISKVALIFIKACIJSKIH GREŠAKA

U Zagrebu, 09.prosinca 1995.

Zapisničar:                                    Ovjerovitelji zapisnika:

Benet Hunjadi                               Dražen Matičić

                                                      Dubravko Lalić

moj prijedlog na izmjene i dopune PRIJEDLOGA STANDARDA HO 2012.

Svakako da je za ovako bitan i zahtjevan zadatak ovo vrlo malo vremena da bi se sve uspjelo predstaviti i potkrijepiti činjenicama, nastojat ću to sve staviti ovdje, ali vjerujem i da će dio željenog izostati zbog nedostatka vremena.

U svakom slučaju, mislim da je ovaj prijedlog standarda za razliku od svih dosadašnjih možda najpotpuniji i najprecizniji.

Crvenom bojom u prijedlogu Vašeg standarda su unijeti moji prijedlozi a ispod teksta također crvenom bojom izneseno je moje stajalište o navedenim izmjenama i dopunama prijedloga standarda.

Nadam se da sam barem malo pridonio boljitku standarda.

HRVATSKI OVČAR

FCI – STANDARD 277

Objavljen:________________

Zemlja porijekla: Hrvatska

Datum usvajanja standarda: ___________________

UPOTREBA:

Hrvatski ovčar je pas kombiniranih svojstava, što znači da se može upotrebljavati za čuvanje i upravljanje stadom domačih životinja, kao univerzalni kučni/dvorišni pas ili pak pas za pratnju ali i za druge uporabe. Stoljetni uzgoj hrvatskih ovčara u ravnici istočne Slavonije uz kuću, dvorište i stado, stvorili su psa naviknutog i prilagođenog na sve uvjete života. Vrlo se lako obučava.

Hrvatski ovčar.kakvog mi poznajemo, nije pas koji radi samo ove dvije funkcije, on je u ovom slučaju multifunkcionalan!

FCI Klasifikacija:

Skupina 1. – PASTIRSKI PSI I OVČARSKI PSI (OSIM ŠVICARSKIH PLANINSKIH PASA)

Sekcija 1. – Ovčarski psi – bez radnog ispita

KRATKI POVIJESNI PREGLED:

Pasmina se najvjerojatnije kroz više stoljeća razvila od  potomaka „sojeničkog psa“ (Canis Familiaris Palustris) na području istočne Slavonije, dijela Republike Hrvatske.

Istočna Slavonija je vrlo uzak prostor i daje mogučnost kalkulacije podrijetla pasmine s drugog područja. Stoga, ova rečenica nema nimalo smisla i treba ju izbaciti ili preoblikovati da nam ne  šteti. Da je dio Hrvatske - to je neosporno!

Postoji hipoteza prema manuskriptu biskupa Petra iz 1374. godine po kojoj je pasmina pristigla u Hrvatsku prilikom doseljenja Hrvata iz njihove prijašnje domovine.

Hrvatskog ovčara, u njegovom okruženju, zovu od pamtivjeka njegovim narodnim imenima pulin i bujtar a isto se ime koristi i u susjednim državama na područjima gdje živi hrvatski puk.

Početak sistematskog uzgoja hrvatskih ovčara započinje prof. Stjepan Romić 1935.

Na 1. državnoj izložbi pasa u Zagrebu 29.-30.10.1949. godine pasmina je zvanično prezentirana. Prvi standard za pasminu sastavlja dr. Otto Rohr 1951. godine, a priznanje od FCI-a uslijedilo je 31.01.1969. godine.

O samom imenu hrvatski ovčar je u više navrata pisano i stajališta sam da bismo se trebali osvrnuti na njegova narodna imena i ista unijeti u standard. Tako se primjerice on u narodu zove bujtar (bujdar) i pulin te smatram vrlo bitnim isto unijeti na način da se uvede nova rečenica kako sam naveo ili sličnog sadržaja. Isti dodatak imenu postaviti u nazivu pasmine ili ovdje u kratkom povijesnom pregledu, mada sam mišljenja da je sasvim dovoljno samo spomenuti ga u kontekstu imenom Pulin.

OPĆI IZGLED:

Hrvatski ovčar je pas srednje veličine, špicolikog rustičnog izgleda, glava „lisičjeg“ izraza, sa karakterističnom dlakom i obojenošču. Izgled odaje ponosnog, čvrstog, zbijenog, ali nipošto grubog psa. Karakterne osobine pasmine su bistrina, smjelost, hrabrost, odvažnost, pronicljivost, originalnost,  kuražnost, opreznost, živahnost, ustrajnost, strpljivost i promišljenost u radu.

U svom radu osim što to radi izuzetno brzo i požrtvovno, vrlo je odvažan u namjeri da to isto učini i svaki puta to radi na svoj originalan način kako bi olakšao i sebi i vlasniku, a posebno mu se ističe pronicljivost jer predviđa kako će stoka reagirati u određenim situacijama pa se tako postavlja.

Što se tiče kuražnosti, mislim da riječ nije najpogodnija i da se može naći puno ljepša zamjenska riječ za isto značenje a to je po meni odvažnost. Treba paziti na riječi jer bi se kod prijevoda, tko ne poznaje dobro naš jezik a prevodi na francuski, njemački i španjolski (engleski jezik nije toliko problem) mogao krivo prevesti i pogrešno protumačiti a to onda više nije to! Vjerojatno bi bilo dobro uopće, a u kasnijem tekstu je dosta često, sve strane riječi zamjeniti našim izrazima a u zagradu staviti uobičajene izraze (konkavan, fleksibilan, originalan, , . . . ) Isto tako, rustično i „lisičja“ bi trebalo zamjeniti više pogodnijim riječima i lakše razumljivim širokom krugu kinologa. Mada lisičja glava predstavlja suhu i užu glavu često s lakšim kostima čeljusti i nešto izduženiju pa smatram da to ne bi trebalo stajati, iako sam se i sam jedno vrijeme zalagao za to. Svakako da je glava HO više „lisičja“ nego „vučja“ ali da se ne bi krivo tumačilo, trebalo bi to u standardu bolje opisati. A rustikalno bi u ovom slučaju trebalo značiti – sta? Neugledno, neuredno, nešto starog izgleda, . . .

VAŽNE PROPORCIJE:

Visina grebena:dužina tijela = 100:108 do 110 mužjaci

Visina grebena:dužina tijela = 100:108 do 112 ženke

Duljina lubanje:duljina gubice = 55:45

Duljina glave iznosi 42% visine grebena

Visina lakta iznosi 50% visine grebena

Visina skočnog zgloba iznosi 20/25% visine grebena

Visina i drugi parametri koje sam obrađivao kroz niz godina a obuhvatio sam osim svojih izmjera koje uistinu za sada nisam sve obradio i publicirao, ali sam obradio i sve rađene izmjere prije mojih i uporedio tabelarno s mojim, ne poklapaju se u mnogočemu s ovim prijedlogom.

Smatram da hrvatski ovčar ne smije biti dug pas a ovim izdužavanjem mu se gubi statika i eksplozivnost, odmiče se od svojih sjevernih i istočnih „varijanti“ i na taj im način daje mogučnost dokazivanja nečega što smo do sad osporavali. Oni nisu predmet pisanja ali mora se naglasiti i neke sličnosti s njima. Ne treba bježati u stranu zbog sličnosti već svakako te sličnosti moramo iskoristiti.

Dakle, hrvatski ovčar je blago izdužen pas, mužjak 4-8% a ženke nešto duže 6-10% dok visina nije toliko bitna ako se pri pregledu psa prvenstveno daje prednost tipu psa.

Preciznije o visini grebena i dužini tijela u dijelu o visini i dužini psa na kraju pisanja.

PONAŠANJE / TEMPERAMENT

Hrvatski ovčar je živahnog temperamenta, karakterno to je pas mirne prirode, koji je privržen i odan vlasniku. Ne smije biti agresivan niti plah. Mora biti zainteresiran za sve što se događa oko njega, komunikativan je i društven.

Vrlo je komunikativan i društven a svoju prisutnost pokazuje svojom aktivnom prisutnošču i lajanjem pri odvijanju radnji. Niti u jednom slučaju ne smije pokazati odstupanje od iznesenog a poglavito znakove neurotičnosti, agresije, i druge neprimjerene radnje jednog dobrog radnog psa. Rado se druži s drugim životinja pri čemu ih uvijek pokušava podrediti sebi i uvoditi red, nije svadljiva „osoba“ ali se ne boji ući u sukob ni s najjačim i najvećim suparnikom samo da bi se dokazao u svom ispravnom radu i pri tome ne popuštajući ni najmanje!

GLAVA:

Mesocefalni tip, tupoklinastog oblika, dužine 42% visine grebena. Lubanjski dio se prema gubici odnosi 55:45 %. Gornje longitudinalne linije lubanje i gubice su paralelne. Koža mora prianjati uz lubanju i ne smije stvarati bore.

LUBANJSKI DIO:

Zaobljava se harmonično sa svih strana. Širina lubanje nije veća od polovice ukupne dužine glave (cefalni index oko  50). Karakterističan je ovalni lubanjski dio glave. Čeona brazda nije jako izražena. Očni lukovi nisu istaknuti, kao ni obrazi koji su suhi, zaobljeni i mišičavi. Sa stražnje strane lubanja završava s naglašenom potiljnom kosti.

Stop: srednje naglašen, srednje dubok i srednje dug.

PREDIO LICA:.

Gubica: sužava se prema njuški (konusne forme). Nosni hrbat je ravan i paralelan s linijom lubanje. Inferiorni profil gubice je formiran od donje vilice koja mora biti čvrsta i skladno razvijena kako ne bi remetila skladnost gubice.

Usnice: su srednje debele, savršeno prilježu uz gubicu, izvana su crno pigmentirane. Usni kut nije vidljiv.

Njuška: se ne smije uzdizati niti spuštati u odnosu na liniju nosnog hrpta sa zaobljenim rubom. Nozdrve moraju biti dovoljno otvorene, ali ne naglašene. Gledana iz profila, njuška ne strši sa strane prednje plohe gubice. Cijela njuška, kao i unutrašnjost nozdrva mora biti crno pigmentirana.

VILICE / ZUBALO:

Vilice su snažne, dobro razvijene, a zubi bijeli i pravilno raspoređeni u vilicama. Zubalo je škarastog ili klještastog zagriza. Sjekutići su okomito usađeni u vilice. Poželjno je kompletno zubalo (42 zuba prema zubnoj formuli). Manjak do 4 x P1 tolerira se bez kažnjavanja. Manjak M3 se ne uzima u obzir!

Kasnije u donjem tekstu se navodi i M3 da se tolerira te bi stoga bilo zgodno i ovdje unijeti istu stavku mada sam mišljenja ako nedostaju sva četiri P1 što je svakako previše, a uz to se dozvoljava još i nedostatak M3 da je to isuviše puno nedostataka.

To se ne treba dozvoliti s moga stajališta. Poglavito ako se uzme u obzir da ženka s nedostatkom 4xP1 i nedostatkom M3 dolje lijevo se pari s mužjakom s nedostatkom 4xP1 i nedostatkom M3 dolje desno ili još gore s iste strane kao i ženki – pitanje je kud dalje s tim psima, njihovim potomcima i nadalje? To po meni dovodi do propasti pasmine u svakom slučaju. Sasvim je dovoljno tolerirati nedostatak do dva zuba iz bilo koje ove kombinacije s time da u uzgoj ne smiju ulaziti psi koji se pare s ovim nedostacima, odnosno pas i ženka kojima nedostaju zubi nemogu se međusobno pariti!

OČI:

Srednje velike, bademastog oblika, polulateralnog položaja (pod kutem od 30-40°). Očna jabučica nije „izbačena“ niti „uvučena“ (oko nije buljavo niti duboko usađeno). Boja irisa se kreće od crne do tamne kestenjaste boje. Očni kapci ne smiju biti opušteni niti uvrnuti na unutra. Rubovi očnih kapaka moraju biti obrubljeni neprekinutom crnom linijom. Pogled mora biti inteligentan, vedar, živahan i znatiželjan.

Izraz vedar mislim da nije potrebno komentirati ali tim pogledom daje do znanja svoju voljnost za radom,igrom, komunikacijom s ljudima, svoju pristupačnost, . . .

UŠKA:

Ima oblik jednakokračnog trokuta, čiji je vrh neprimjetno blago zaobljen, a vanjske linije uški su gotovo paralelne i okomite na tlo. Uho je usađeno u liniji koja prolazi vrhom njuške i unutrašnjim očnim kutom. Dužina mu iznosi oko 42% dužine glave. Veličina uha mora biti u proporciji s veličinom glave, izrazito je nepoželjno preveliko (dugačko) uho.

Postoje dva načina nošenja uški:

1.     Stršeće uho – kada je cijelo tijelo uške stršeće

2.     Stršeće uho s povijenim vrhom – tada 3/5 tijela uške mora biti stršeće, a zadnje 2/5 moraju biti povijene na dolje.

Asimetrično nošenje uški (jedno stršeće, drugo povijeno) predstavlja grešku oblika koju treba kažnjavati, kao i meke i lelujave uške.

Već duži niz godina, nije mi jasan pojam zaobljenog vrha uške, pa se pitam ima li to zaobljenje oblik kao uške kod goniča npr.

Mislim da to nije dobro definirano i da bi trebalo stajati da mu je vrh neprimjetno zaobljen. Na kraju, i svi ostali psi imaju zaobljene uške osim kupiranih pasa. Također, trebalo bi postaviti u standard preciznije nošenje uški na način da se naglasi kako su linije uški s vanjske strane gotovo paralelne a zamišljena linija koja prati te paralelne linije su okomite na podlogu.

Pod manama treba unijeti „mekano i lelujavo“ uho te razmaknute i neparalelno nošene uške.

Naglasak na asimetrično nošenje uški mi se sviđa što je unijeto u standard jer danas to mnogi koriste za krivo tumačenje standarda a sad se i to rješava.

VRAT:

Srednje dužine, mišičav, prema glavi se sužava, harmonično je povezan s tijelom. Gornja i donja linija vrata su ravne. Duljina vrata iznosi oko 42% visine grebena, nošen je pod kutom od 45° u odnosu na horizontalu.koža na vratu mora biti pribrana, bez nabora.vrat djeluje snažnije zbog bujne dlake („okovratnika“), a posebno je to izraženo kod mužjaka.

TIJELO:

Snažno, skladno razvijeno, ali elegantno. Ono ima oblik položenog pravokutnika, što znači da je dužina tijela mjerena od vrha ramene kosti do sjedne kosti u odnosu na visinu grebena: kod mužjaka za 8-10%, a kod ženki 8-12%. Ukoliko se prihvati moje mišljenje, dužina tijela se mjenja

Greben: je srednje izražen, dok je prijelaz u vrat postupen.

Leđa: su ravna i mišičava a širina mjerena iza lopatica iznosi oko 32% visine grebena. Prilikom kretanja linija leđa treba biti što mirnija.

Slabine: su kratke, mišičave i dobro povezane s leđima i sapima. Prelaze u leđnu liniju bez istaknutog prijelaza. Kod ženki, slabine su nešto duže nego kod mužjaka.

Sapi: su mišičave, snažne, široke, te u blagom luku zaobljene. Dužina im iznosi 32% visine grebena. S horizontalom zatvaraju kut od 20-30°.

Grudi: su duboke, prostrane ali ne preširoke ili bačvaste. Grudni koš mora dopirati do laktova. Opseg grudnog koša iznosi prosječno 120-125% visine grebena. Rebra su dobro zasvođena. Prsa su široka. Njihova širina između lateralnih vrhova treba iznositi minimalno 25% visine grebena.

Donja linija tijela: profil trbuha neznatno se penje u odnosu na profil prsne kosti, tako da je trbuh lagano uvučen (blago usukan).

REP:

Predstavlja nastavak linije sapi. U korjenu nešto deblji prema vrhu se blago sužava, srednje visoko nasađen do visoko. Dužina mu se kreće prosječno 45-55% visine grebena. Po dužini treba dopirati do skočnog zgloba ili je nešto duži (obično 2-3 cm). U mirovanju rep je nošen ispod horizontalne leđne linije, obično „sabljasto“ ili „lulasto“. U afektu je nošen iznad leđne linije „srpasto“, ali je dozvoljeno „prstenasto“ ili „zarolano“ nošenje, što znači da rep može biti uvijen („oslonjen“) na leđa. Bogato je odlakan („perjanica“) a dlaka perjanice se kreće od kovrčave do gotovo ravne dlake, prateći odlakanost psa. Obično je dlaka na „perjanici“ nešto manje kovrčava do skoro ravna ali bogata.

Postoje primjerci s prirodnom bezrepošču ili urođeno kratkim repom.

Dužina repa nije odlučujuća ali blagu prednost imaju oni s punom dužinom repa i oni s prirodno kratkim-bezrepi psi.

Nije navedeno kako je rep nasađen ali pretpostavljam da se navođenjem nošenosti repa smatra da je srednje visoko do visoko-  obzirom na toleriranje zavrnutosti repa, nasađen ali to sve treba navesti. Isto tako, u korijenu mu je nešto deblji, ne pretjerano deblji ali deblji i sužava se prema vrhu. Vrh repa mora predstavljati prirodni završetak a nikako nagli prekid zadebljanjem - bilo kupiranjem ili prirodnim naglim skračenjem kao u divlje mačke.

Rep je dosta diskutabilan jer nije u pasmini ujednačen, tako se pojavljuju potpuno repati s dugim repom, repati s prirodnim skraćenjem (kraći rep za koji pršljen), kratkorepi (oni sa par pršljenova) i oni prirodno bez repa (ima svega jedan do dva vidljiva repna pršljena ili čak nijedan). Kome dati prednost pri uzgoju i odabiru na izložbama, trebali bi se dogovoriti na okruglim stolovima ali u standard treba unijeti sve ove dužine! Ako nam je zabranjeno kupiranje a i radi kinološke kulture ne treba rezati rep jer su jednako lijepi repati, kratkorepi i kusavi, ostaje pitanje šta raditi s onim psima koji imaju rep ni vamo ni tamo primjerice oni koji imaju rep 13cm a prirodno su takvi? Stoga bi u standard trebalo osim već danog opisa unijeti i gore navedeno.

Kod pasa koji su inače jako bogati dlakom, perjanica je obično jako bogata ali i često prati kovrčavost cijelog tijela. Možda bi bilo zgodno ovu pojedinost evidentirati kao mogučnost da se perjanica pojavljuje od kovrčave do gotovo ravne dlake, ali uvijek vrlo bogata, prateći odlakanost psa. Nedostatak bogate perjanice treba kažnjavati.

NOGE:

PREDNJE NOGE:

Općenito: moraju biti proporcionalne s tijelom. Visina prednjih nogu od tla do lakta iznosi 50% visine grebena. Kosti nogu su snažne, ali ne grube sa snažnom muskulaturom. Frontalno linija koja povezuje rame, prolazi laktom, te kroz os podlaktice i šape, paralelna je s osi tijela psa i okomita na tlo.

Ramena: lopatica je srednje dužine, otprilike 34-36% visine grebena, na vrhu zaobljena, dobro prilježe uz tijelo psa i s nadlaktičnom kosti formira kut 90-110° koji omogućuje normalan pokret lakta. Mišići su snažno razvijeni.

Nadlaktica: je dobro povezana s tijelom. U dvije gornje trećine treba biti mišičava i snažna, dok je u svom donjem dijelu nadlaktica lagano distancirana od tijela. Dužina nadlaktice iznosi oko 25-30 % visine grebena. Kut pod kojim je nagnuta na horizontalu iznosi 50-60°. Središnja površina nadlaktice treba biti paralelna sa srednjom površinom tijela.

Laktovi: su dobro priljubljeni uz tijelo.

Podlaktica: je vertikalna i mišičava. Lakat se nalazi u liniji koja je paralelna sa srednjom osovinom tijela. Vrh lakta se treba nalaziti na okomitoj osi spuštenoj sa stražnjeg kuta lopatice. Kosti su srednje teške i moraju odgovarati proporcijama tijela.

Šaplje: je elastično i treba nastavljati vertikalnu liniju podlaktice, elastično je a graškasta kost treba biti izražena.

Došaplje: je kratko i fleksibilno. Sprijeda gledano  smjer treba biti na istoj vertikalnoj liniji koja ide kroz os podlaktice. Gledano iz profila, šaplje nije okomito na tlo, već je pod kutem od oko 75° u odnosu na tlo.

Prednje šape: su ovalnog oblika (više mačje nego žličaste), s međusobnim sakupljenim i zaobljenim prstima. Mekuši su elastične i čvrste, crno pigmentirane. Nokti snažni, zaobljeni i također crno pigmentirani.

Prednje šape su više mačje nego žličaste, stoga bi trebalo isto unijeti u standard.

Hrvatski ovčar nije težak pas i upravo stoga on ni nema žličaste šape koje ublažuju doskok i rasterećuju teret psa na veću površinu. A s mačjim šapama većom silom na manjoj površini   (mačja šapa) tiska tijela u određenom pravcu i to ga čini startnijim i bržim psom.

ZADNJE NOGE:

Općenito: snažne ali ne preteške, elastične u pokretu, srednje otvorenih kuteva.

Bedro i potkoljenica: su dugački, široki, pokriveni mišičima. Stražnja strana im je blago konveksna. Dužina im je oko 30% visine grebena. Vertikalna linija koja prolazi kroz butinu treba biti paralelna sa srednjom osi tijela. Kut što ga zatvara karlična kost s bedrenom kosti iznosi 90-110°. Potkoljenica je mišičava, duža od buta, a dužina joj se kreće oko 40% visine grebena. Kut na horizontalu iznosi 55-60°.

Skočni zglob: visina oko 20-25% visine grebena, snažan, čvrst i širok, gotovo okomit na površinu. Vertikala koja prolazi nešto do znatno ispred prstiju stražnjih nogu treba se poklapati s linijom spuštenom od vrha sjedne kosti do zemlje.

Meni ovakva definicija postavki skočni zglob-sjedna kvrga nikako ne odgovara, držim da linija spuštena s donjeg dijela sjedne kvrge preko koljena spušta se na tlo nešto ispred prstiju psa ne prolazeći linijom skočnog zgloba koji je gotovo okomit. Prijedlogom opisa izgleda pas „podvučenih“ nogu a večina pasa takvog stava odavat će izgled nadgrađenog psa ako ne i sama nadgrađenost, samim time neće uspijevati probijati se do vrha izložbe što nam nije cilj. Kutovi su relativno dobri ali nije, barem po meni dobro regulirana ta linija kako sam naveo.

Došaplje: je snažno, elastično. U odnosu na tlo treba biti pod kutom od cca 80-90°.

Stražnje šape: su nešto izduženije je prednjih šapa. Ostale karakteristike su iste kao i kod prednjih šapa.

Čaporak: zadnje noge mogu biti bez čaporaka, ali mogu imati jednostruke ili dvostruke čaporke. Sva tri slučaja su jednako vrijedna.

HOD / KRETANJE:

Korak je dugačak sa snažnim potiskom. Kretanje mora biti skladno, ne smije se odvijati u trzaju, pri kretnji leđa moraju ostati što mirnija, a ekstremiteti se ne smiju križati. Pri kretanju podizanje nogu ne smije biti prenaglašeno, već se mora dobivati dojam kao da pas „lebdi“.

Dužina koraka se kreće od skraćenog do srednje dugog. Kas je najomiljeniji način kretanja, a uz to i najmanje umara psa pri obavljanju posla sa stokom.

Građom tijela kao do sad hrvatski ovčar nije bio kasač već više trkač, stoga ove izmjene u standardu pozdravljam. Međutim, dobrog kasača čini dugi, što duži korak a kutovi nogu kao i sama dosadašnja građa HO to ne dozvoljavaju. U kasu, govorim iz iskustva, mnogi HO prelaze u trk upravo zato što mu je pasminska osobina bila kratak korak a ovdje se na dva mjesta spominje korak, prvo; dugačak korak sa snažnim potiskom (što mi se sviđa) a drugo; odmah potom se u nastavku navodi „od skraćenog do srednje dugog“ što svakako treba mjenjati. Moj je prijedlog da se rečenica Dužina koraka se kreće od skraćenog do srednje dugog u potpunosti izbaci iz prijedloga standarda. Svakako da treba naglasiti da je kas najpoželjniji oblik kretanja a svako drugo kretanje poput prelaska u galop treba kažnjavati na određeni način. Ostalo se čini urednim

KOŽA:

Elastična i tanka na bilo kojem mjestu tijela, posebno na predjelu uški, te na prednjim nogama. Općenito koža mora dobro prianjati uz tijelo, te mora biti pigmentirana boje škriljevca! Konture očnih kapaka, nuške, unutrašnost nozdrva, vrhovi usnica (s vanjske strane), mekuši, nokti, područje oko analnog otvora, te kod ženki i stidnica, moraju biti tamno pigmentirane.

Unutrašnja strana usnica ne smije biti bez pigmenta (boja mesa), već ona mora biti pigmentirana kao i nepce, što tamnije to bolje.

DLAKA:

Bujna, gusta, relativno mekana dobre kvalitete, što znači da ne smije biti vunasta ili oštra pod opipom. Sastoji se od pokrovne dlake i poddlake. Pokrovna dlaka je valovita do kovrčava (kudrava) dužine 6-14 cm, mora biti odstojeća i elastična. (Uzduž gornje linije leđa dlaka ne smije formirati razdjeljak!) U prošlosti su psi imali „razdjeljak“ na grebenskom dijelu leđa koji nije bio rijedak ali se vremenom izgubio, danas je njegova pojavnost moguća i ne treba ga kažnjavati“

Razdjeljak kao pojavnost u pasmini treba bilježiti kao nekdašnju pojavnost u pasmini a nikako penalizirati! To nije nikakav grijeh niti greška, a od silnih priča da se to može riješiti kozmetičkim putevima i groomingom – donekle stoji i to samo u površnim slučajevimai, ali to onda gubi smisao zaštite izvornog oblika. Osobno, ljepši su mi psi bez razdjeljka ali to se ne smije ni u kom slučaju kažnjavati ili ne daj bože isključivati iz uzgoja što ovo navođenje ukazuje.

Kod pasa koji su jako kovrčavi, ta pojavnost izostaje a kod pasa manje kovrčavosti se obično pojavljuje, u manjem broju jedinki.

Stoga predlažem da se ovaj stavak izbaci ili preformulira „U prošlosti su psi imali „razdjeljak“ na grebenskom dijelu leđa koji nije bio rijedak ali se vremenom izgubio, danas je njegova pojavnost moguća i ne treba ga kažnjavati“

Poddlaka gusta, zbijena i mekana, koja s pokrovnom dlakom formira odličan zaštitni pokrov tijela koji štiti psa.

Dugačka dlaka se nalazi na predjelu vrata („okovratnik“), leđima, sapima, rebrenom području, sa stražnje strane prednjih nogu („zastavice“), stražnjim nogama („gače“), repu („perjanica“) ako nije kratak. Najduža dlaka nalazi se na „gačama“ i korjenu repa.

Kratka dlaka je ravna, dužina joj iznosi 1-1,7 cc, nalazimo je na gubici, čelu, uškama, predjelu oko očiju, obrazima, s prednje strane podlaktice, prednjoj strani došaplja, na kompletnom šaplju te šapama prednjih nogu. Na stražnjim nogama dlaka je kratka na šapama i šaplju sve do skočnog zgloba. Dlaka na tjemenu je nešto duža , čija dužina iznosi oko 3,5 cm.

Kod ženki je dlaka obično kraća, mekša i slabije izdašna po obimu nego kod mužjaka.

BOJA:

Dlaka je ravnomjernog tona sjajne crne boje, mada se zna pojaviti i u drugim bojama.

Hrvatski ovčar nije pas postojane crne boje, ta je boja produkt jednostrane selekcije po boji što se dade iščitati i iz Romićevog rada o hrvatskom ovčaru iz 1977. Gdje kaže da su korišteni u uzgoju sami psi crne boje ali je dozvoljavao i neke druge boje (osim „plave“ vjerojatno se susretao i s drugim „necrnim“ bojama poput smeđe, žute, bijele, . . ..

On se u seoskim sredinama nalazio u različitim bojama od kojih je crna bila najzastupljenija, upravo kao i kod njegovih srodnika/varijanti na istoku i sjeveru. I opet, nije crna boja jedina boja.

Mišljenja sam da se treba uvesti u standard i druge boje na način da se naglasi da se osim crne, pojavljuje hrvatski ovčar, uistinu porijetko, i u drugim bojama.

Obzirom da je navedeno da je pas ravnomjernog tona sjajne crne boje, slijedni nedostaci (iz prijedloga standardu dolje navedeni) bi se trebali prenijeti u nedostatke a po prijedlogu predlagatelja standarda

Pojedinačne bijele dlake ravnomjerno pomiješane u osnovnoj crnoj dlaci (skoro neprimjetno) su dozvoljene. Skup bijelih dlaka (bijeli pramen) kao niti izražena bijela protkanost po tijelu ili nogama nije dozvoljena.

Oznake bijele boje dozvoljene su na prsima, ako su manjeg inteziteta (max. Širine 5,0 cm). Bijele oznake na bilo kojem drugom dijelu tijela nisu dozvoljene.

Boja poddlake obvezno crna. Prilikom mjenjanja dlake, poddlaka obično postaje sivkasta, ili ima čak smeđu nijansu, tako da takva pojava nije greška!

Kod pasa drugih boja, boja poddlake prati osnovnu boju.       

Razumljivo je da pas koji nije crn ne može imati crnu poddlaku već da ona prati svojom obojenošču osnovnu boju, ali mora imati crne sluzokože i nokte!

VISINA:

Idealna visina grebena kod mužjaka iznosi 44-50 cm, a kod ženki 42-47 cm. Dozvoljena je tolerancija kod mužjaka i ženki ±2 cm bez kažnjavanja.

Visina po ovome prijedlogu meni kao uzgajaču odgovara, ali pitam se koliko ćemo ovakvih pasa onda imati na raznim priredbama oblika ako one niže i one višlje isključimo. Koliko ćemo pasa u stvari na ovaj način trajno izgubiti?

Moramo gledati da nam je sada hrvatski ovčar počeo bivati sve popularniji u agility svijetu i da ga traže kao manje jedinke ili kao veće jedinke a to se sve ovim prijedlogom isključuje, što svakako nije dobro. Mišljenja sam da se na visinu ne treba gledati tako strogo ako je tip psa pravi bio on 40, 45 ili 52 cm! Osobno više volim one do 50cm ali radi dobrobiti kinologije ne bismo smjeli robovati centimetrima. Smatram da bismo u standard trebali uvesti samo idealni okvir visine pasa (kako smo se dogovorili na đakovačkom okruglom stolu o HO i to da je idealna visina za oba spola 45cm)) a ne nikako ograničenja. Stoga predlažem da se zavede da je idealna kao što je predloženo s time da se ženkama spusti predložena donja granica na 40cm, mada se svaka visina koja nije na štetu tipu psa dozvoljava (osim pretjerane visine). Tolerancija od ±2 cm je sasvim dovoljna.

Neka od mojih izmjera upravo o tome kazuju a u nastavku donosim preglednu tabelu porasta i sniženja visine grebena i dužine tijela kroz različito vrijeme (od 1935. do 2005., mada ipak nisu sve moje izmjere još završene i obrađene, poslije 2005.).

U privitku dostavljam rad o skupnim izmjerama a njime nisu obuhvaćene moje izmjere u Zdencima, selima Požege i Broda, a u pripremi su i ostale izmjere iz Oprisavaca i okolnih sela, nešto pasa iz BIH te pasa koje sam igrom slučaja našao a nisu svrstani u nijednu skupinu). Napominjem da su to sve izmjere uzimane samo jednom i nisu korišteni psi mjereni više puta u različitoj starosnoj dobi, već se radi o jedinkama, svaka izmjera novi pas!

Izmjera		spol	n	prema	prosjek	povećanje / umanjenje u cm u odnosu na:
				spolu		A	1	2	3
A	visina	muški	224	112	43,51	.
ROMIĆ	grebena	ženski		112	43,06	.
1935-1977.	dužina	muški	224	112	46,89	.
	tijela	ženski		112	45,82	.
	visina	muški	75	36	46,88	3,37	.
1	grebena	ženski		39	44,29	1,23	.
ROHR	dužina	muški	75	36	51,26	4,37	.
1960.	tijela	ženski		39	49,93	4,11	.
2	visina	muški	27	14	47,43	3,98	1,45	.
Špoljarić, Fury,	grebena	ženski		13	44,53	1,47	0,24	.
Skalicki, Urošević	dužina	muški	27	14	50,14	3,25	-1,12	.
	tijela	ženski		13	47,31	1,49	-2,62	.
	visina	muški	41	20	46,00	2,49	-0,88	-1,43	.
3	grebena	ženski		21	43,00	-0,6	-1,29	-1,53	.
Špoljarić	dužina	muški	41	20	50,60	3,17	-1,20	-0,80	.
1990.	tijela	ženski		21	47,30	1,57	-2,57	-0,01	.
	visina	muški	63	33	47,48	3,97	0,6	0,05	1,48
4	grebena	ženski		30	44,06	1,00	-0,23	-0,47	1,06
Kormoš	dužina	muški	63	33	49,42	2,53	-1,84	-0,72	-1,18
2000-2005.	tijela	ženski		30	46,31	0,49	-3,62	-1,00	-0,99
	visina	muški	430	215	46,26	3,45	0,39	-0,69	1,48
6	grebena	ženski		215	43,78	0,77	-0,43	-1,00	1,06
PRESJEK	dužina	muški	430	215	49,66	3,33	-1,39	-0,76	-1,18
	tijela	ženski		215	47,33	1,91	-2,90	-0,50	-0,99

GREŠKE:

Svako odstupanje od naprijed navedenih točaka mora se smatrati greškom, čije vrednovanje treba stajati u točnom omjeru prema odstupanju koje bi moglo utjecati na zdravlje i dobrobit psa kao i na sposobnost obavljanja radnji koje su tipične za pasminu.

DISKVALIFIKACIJSKE GREŠKE:

-agresivnost ili plašljivost;

-lubanja kraća od gubice;

-jako kratka gubica (kada glava gubi pasminsku tipičnost);

-nosni hrbat jako konveksan ili konkavan;

-opuštene ili kratke usne koje ne pokrivaju očnjake kada pas ima zatvorena usta;

-njuška koja nije pigmentirana (više od 20%), isključuju se dijelovi njuške koji su uslijed ozljeda za vrijeme rada psa periodično ili stalno izgubili pigment;

-predgriz ili podgriz, križno zubalo;

-manjak više od 4xP1 predkutnjaka, odnosno manjak bilo kojeg drugog zuba (sjekutića, očnjaka, ili kutnjaka), manjak kutnjaka M3 se ne uzima u obzir!

-bilo koji oblik strabizma, plava boja šarenice („riblje oko“)

-jako opušteni kapci;

-nepigmentiranost očnih vjeđa (čak i najmanji znak!);

-potpuno viseća uška, ili znakovi korekcije uški;

-nesrazmjerno dug pas;

-dužina tijela manja od visine grebena (forma“ stojećeg“  pravokutnika);

-prekratke noge (podlaktice.podkoljenice) u odnosu na visinu psa („pas nizak na nogama“);

-izrazita neharmoničnost prilikom kretanja;

-depigmentacija mekuši;

-potpuno nepigmentirana koža;

-dlaka kraća od 4 cm na predjelu grebena;

-potpuno ravna dlaka, vunasta dlaka;

-dugačka dlaka na onim dijelovima tijela na kojima mora biti kratka, tj. duga dlaka po cijelom tijelu koja formira „pletenice“ (kao kod pulija“);

-pojava bijelih oznaka ili pramenova  na bilo kojem dijelu tijela osim na prsima;

-izražena bijela protkanost po tijelu i nogama;

-bijele oznake na prsima šire od 8,0 cm;

.primjerci izvan dozvoljenih granica i tolerancija visine grebena;

-monorhid, kriptorhih, defekti u razvitku testisa ili znakovi korekcije;

-svaki  kozmetički (šišanje ili trimanje) ili kirurški zahvat (kupiranje repa, uški, čaporaka) na psu:

Mišljenja sam da ovo ne trebam popratiti komentarom

NB. Mužjaci moraju imati dva normalno razvijena testisa koji su potpuno spušteni u skrotumu.

XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX

Što se tiče ostalih autohtonih pasmina pasa, iskreno, nisam ulazio u njihovu problematiku jer smatram da ima puno više ljudi upućenih u to. Svoje sam komentare bazirao isključivo na ono što sam primjetio.

DALMATINSKI PAS

imam prijedlog za korekciju veličini točki kod dalmatinskog psa tako da glasi da najveća točka na tijelu psa ne smije nikako prelaziti veličinu obojnosti oka skupa s obrubom odgovarajuće boje. To znači da niti jedna točka na tijelu ne smije biti veća od veličine oka a u krajnjem slučaju ako je pas pigmentiran oko oka u vidu monokla  onda točke na tijelu ni u kom slučaju nesmije prelaziti veličinu obojenosti područja oko oka, dakle;  „Veličina pigmentiranih točaka i pigmentacije u obliku koji je primjeren okruglom obliku, ne smije biti veći od veličine oka i njegovog tamnog obruba.“

POSAVSKI GONIČ

Kod posavskih goniča treba unijeti dvije stvari;

1.       Da su nekada posavci bili i u drugim vrstama dlake i to; Osim današnjeg posavskog goniča koji je izrazito kratkodlaki s gustom poddlakom, nekad je bio i oštrodlaka forma te dugodlaka forma posavskog goniča.“

Kao takvog, te pojavnosti ne treba kažnjavati već ih treba preusmjeravati u pravcu uzgoja oštrodlakih tipova. Ovo je bitno jer se vremenom mogu standardizirati upravo ovi oblici a sad im dajemo „temelj“ toj kasnijoj standardizaciji.

Prateći stanje na terenima, ukazivao sam na to puno puta kinolozima a i pisao sam o tome da se kod pigmentiranosti PG pazi na dvije stvari, prva; veličinu bjelina i druga; pojavnost svjetle nijanse do gotovo bijele u obliku linije na plečki psa.

Danas su koliko sam pratio, a od proljeća krećem s njihovim izmjerama, posavac kreće samo u kratkodlakoj formi mada se još uvijek povremeno nađe u oštrodlakoj formi, dok u dugodlakoj sam naišao samo na jednog primjerka (pitanje je koliko je bio posavski gonič).

2.       Osim toga,  bjeline mu se spajaju od čarapa preko unutrašnjim dijelom noge do grudna kosti , preko stomaka do skoro korijena  repa i spuštajuči se opet unutrašnjim stranama nogu do skočnog zgloba i šapa. Na glavi se bjeline šire spajajući se s ogrlicom i grlištem sve do grudne kost a nerijetko su spojeni i s već navedenim bjelinama. Stoga treba navesti da je posavac pas kojemu se pojavljuju bjeline do  ¼ obojenosti psa a svako pretjerivanja toga dovodi do kažnjavanja. Pas s više od 1/3 bjelina ne može dobiti titule a onome koje se bjeline spajaju na gore opisan način netreba dozvoliti dalje izlaganje a za takvog psa se treba dogovoriti šta s njime u uzgoju. Prijedlog za razmisliti; „Bjeline glave  nikako se ne smiju stapati s drugim bjelinama kao ni bjeline vrata i grlišta s drugim bjelinama, bjeline šapa se ne smiju spajati ni u kom slučaju s bjelinama drugim dijelova tijela – međusobno. Dobar posavski gonič mora imati lisu, okovratnik, bijele šape i bijeli vrh repa koji se međusobno ne spajaju bijelim površinama“.

3.    Osim toga, do sada smo zabranjivali uzgoj s nevaljalim psima pa su oni opet parili na crno jer su dobri „lovci“ a moj bi prijedlog išao u tome pravcu da takav pas ne može služiti za lov i treba ga isključiti iz lova. Time smo riješili problem u startu. Pas koji ne lovi sigurno neće ići u uzgoj, a pas koji je dobar lovac a oblikom ne zadovoljava ide u uzgoj!!! Dakle, treba unijeti prijedlog da: pas koji ne zadovoljava standardne oblike, „NE MOŽE SLUŽITI ZA LOV A SAMIM TIME  NI ZA UZGOJ“

JASMINKO KORMOŠ – BUCO

Međunorodni kinološki sudac

HR-35000 Slavonski Brod, Dragutina Račkog 16