utorak, veljače 12, 2013

moj prijedlog na izmjene i dopune PRIJEDLOGA STANDARDA HO 2012.


Svakako da je za ovako bitan i zahtjevan zadatak ovo vrlo malo vremena da bi se sve uspjelo predstaviti i potkrijepiti činjenicama, nastojat ću to sve staviti ovdje, ali vjerujem i da će dio željenog izostati zbog nedostatka vremena.
U svakom slučaju, mislim da je ovaj prijedlog standarda za razliku od svih dosadašnjih možda najpotpuniji i najprecizniji.
Crvenom bojom u prijedlogu Vašeg standarda su unijeti moji prijedlozi a ispod teksta također crvenom bojom izneseno je moje stajalište o navedenim izmjenama i dopunama prijedloga standarda.
Nadam se da sam barem malo pridonio boljitku standarda.

HRVATSKI OVČAR

FCI – STANDARD 277
Objavljen:________________
Zemlja porijekla: Hrvatska
Datum usvajanja standarda: ___________________


UPOTREBA:
Hrvatski ovčar je pas kombiniranih svojstava, što znači da se može upotrebljavati za čuvanje i upravljanje stadom domačih životinja, kao univerzalni kučni/dvorišni pas ili pak pas za pratnju ali i za druge uporabe. Stoljetni uzgoj hrvatskih ovčara u ravnici istočne Slavonije uz kuću, dvorište i stado, stvorili su psa naviknutog i prilagođenog na sve uvjete života. Vrlo se lako obučava.

Hrvatski ovčar.kakvog mi poznajemo, nije pas koji radi samo ove dvije funkcije, on je u ovom slučaju multifunkcionalan!

FCI Klasifikacija:
Skupina 1. – PASTIRSKI PSI I OVČARSKI PSI (OSIM ŠVICARSKIH PLANINSKIH PASA)
Sekcija 1. – Ovčarski psi – bez radnog ispita

KRATKI POVIJESNI PREGLED:
Pasmina se najvjerojatnije kroz više stoljeća razvila od  potomaka „sojeničkog psa“ (Canis Familiaris Palustris) na području istočne Slavonije, dijela Republike Hrvatske.

Istočna Slavonija je vrlo uzak prostor i daje mogučnost kalkulacije podrijetla pasmine s drugog područja. Stoga, ova rečenica nema nimalo smisla i treba ju izbaciti ili preoblikovati da nam ne  šteti. Da je dio Hrvatske - to je neosporno!

Postoji hipoteza prema manuskriptu biskupa Petra iz 1374. godine po kojoj je pasmina pristigla u Hrvatsku prilikom doseljenja Hrvata iz njihove prijašnje domovine.
Hrvatskog ovčara, u njegovom okruženju, zovu od pamtivjeka njegovim narodnim imenima pulin i bujtar a isto se ime koristi i u susjednim državama na područjima gdje živi hrvatski puk.

Početak sistematskog uzgoja hrvatskih ovčara započinje prof. Stjepan Romić 1935.
Na 1. državnoj izložbi pasa u Zagrebu 29.-30.10.1949. godine pasmina je zvanično prezentirana. Prvi standard za pasminu sastavlja dr. Otto Rohr 1951. godine, a priznanje od FCI-a uslijedilo je 31.01.1969. godine.

O samom imenu hrvatski ovčar je u više navrata pisano i stajališta sam da bismo se trebali osvrnuti na njegova narodna imena i ista unijeti u standard. Tako se primjerice on u narodu zove bujtar (bujdar) i pulin te smatram vrlo bitnim isto unijeti na način da se uvede nova rečenica kako sam naveo ili sličnog sadržaja. Isti dodatak imenu postaviti u nazivu pasmine ili ovdje u kratkom povijesnom pregledu, mada sam mišljenja da je sasvim dovoljno samo spomenuti ga u kontekstu imenom Pulin.

OPĆI IZGLED:
Hrvatski ovčar je pas srednje veličine, špicolikog rustičnog izgleda, glava „lisičjeg“ izraza, sa karakterističnom dlakom i obojenošču. Izgled odaje ponosnog, čvrstog, zbijenog, ali nipošto grubog psa. Karakterne osobine pasmine su bistrina, smjelost, hrabrost, odvažnost, pronicljivost, originalnost,  kuražnost, opreznost, živahnost, ustrajnost, strpljivost i promišljenost u radu.

U svom radu osim što to radi izuzetno brzo i požrtvovno, vrlo je odvažan u namjeri da to isto učini i svaki puta to radi na svoj originalan način kako bi olakšao i sebi i vlasniku, a posebno mu se ističe pronicljivost jer predviđa kako će stoka reagirati u određenim situacijama pa se tako postavlja.
Što se tiče kuražnosti, mislim da riječ nije najpogodnija i da se može naći puno ljepša zamjenska riječ za isto značenje a to je po meni odvažnost. Treba paziti na riječi jer bi se kod prijevoda, tko ne poznaje dobro naš jezik a prevodi na francuski, njemački i španjolski (engleski jezik nije toliko problem) mogao krivo prevesti i pogrešno protumačiti a to onda više nije to! Vjerojatno bi bilo dobro uopće, a u kasnijem tekstu je dosta često, sve strane riječi zamjeniti našim izrazima a u zagradu staviti uobičajene izraze (konkavan, fleksibilan, originalan, , . . . ) Isto tako, rustično i „lisičja“ bi trebalo zamjeniti više pogodnijim riječima i lakše razumljivim širokom krugu kinologa. Mada lisičja glava predstavlja suhu i užu glavu često s lakšim kostima čeljusti i nešto izduženiju pa smatram da to ne bi trebalo stajati, iako sam se i sam jedno vrijeme zalagao za to. Svakako da je glava HO više „lisičja“ nego „vučja“ ali da se ne bi krivo tumačilo, trebalo bi to u standardu bolje opisati. A rustikalno bi u ovom slučaju trebalo značiti – sta? Neugledno, neuredno, nešto starog izgleda, . . .

VAŽNE PROPORCIJE:
Visina grebena:dužina tijela = 100:108 do 110 mužjaci
Visina grebena:dužina tijela = 100:108 do 112 ženke
Duljina lubanje:duljina gubice = 55:45
Duljina glave iznosi 42% visine grebena
Visina lakta iznosi 50% visine grebena
Visina skočnog zgloba iznosi 20/25% visine grebena

Visina i drugi parametri koje sam obrađivao kroz niz godina a obuhvatio sam osim svojih izmjera koje uistinu za sada nisam sve obradio i publicirao, ali sam obradio i sve rađene izmjere prije mojih i uporedio tabelarno s mojim, ne poklapaju se u mnogočemu s ovim prijedlogom.
Smatram da hrvatski ovčar ne smije biti dug pas a ovim izdužavanjem mu se gubi statika i eksplozivnost, odmiče se od svojih sjevernih i istočnih „varijanti“ i na taj im način daje mogučnost dokazivanja nečega što smo do sad osporavali. Oni nisu predmet pisanja ali mora se naglasiti i neke sličnosti s njima. Ne treba bježati u stranu zbog sličnosti već svakako te sličnosti moramo iskoristiti.
Dakle, hrvatski ovčar je blago izdužen pas, mužjak 4-8% a ženke nešto duže 6-10% dok visina nije toliko bitna ako se pri pregledu psa prvenstveno daje prednost tipu psa.
Preciznije o visini grebena i dužini tijela u dijelu o visini i dužini psa na kraju pisanja.


PONAŠANJE / TEMPERAMENT
Hrvatski ovčar je živahnog temperamenta, karakterno to je pas mirne prirode, koji je privržen i odan vlasniku. Ne smije biti agresivan niti plah. Mora biti zainteresiran za sve što se događa oko njega, komunikativan je i društven.

Vrlo je komunikativan i društven a svoju prisutnost pokazuje svojom aktivnom prisutnošču i lajanjem pri odvijanju radnji. Niti u jednom slučaju ne smije pokazati odstupanje od iznesenog a poglavito znakove neurotičnosti, agresije, i druge neprimjerene radnje jednog dobrog radnog psa. Rado se druži s drugim životinja pri čemu ih uvijek pokušava podrediti sebi i uvoditi red, nije svadljiva „osoba“ ali se ne boji ući u sukob ni s najjačim i najvećim suparnikom samo da bi se dokazao u svom ispravnom radu i pri tome ne popuštajući ni najmanje!

GLAVA:
Mesocefalni tip, tupoklinastog oblika, dužine 42% visine grebena. Lubanjski dio se prema gubici odnosi 55:45 %. Gornje longitudinalne linije lubanje i gubice su paralelne. Koža mora prianjati uz lubanju i ne smije stvarati bore.

LUBANJSKI DIO:
Zaobljava se harmonično sa svih strana. Širina lubanje nije veća od polovice ukupne dužine glave (cefalni index oko  50). Karakterističan je ovalni lubanjski dio glave. Čeona brazda nije jako izražena. Očni lukovi nisu istaknuti, kao ni obrazi koji su suhi, zaobljeni i mišičavi. Sa stražnje strane lubanja završava s naglašenom potiljnom kosti.
Stop: srednje naglašen, srednje dubok i srednje dug.

PREDIO LICA:.
Gubica: sužava se prema njuški (konusne forme). Nosni hrbat je ravan i paralelan s linijom lubanje. Inferiorni profil gubice je formiran od donje vilice koja mora biti čvrsta i skladno razvijena kako ne bi remetila skladnost gubice.
Usnice: su srednje debele, savršeno prilježu uz gubicu, izvana su crno pigmentirane. Usni kut nije vidljiv.
Njuška: se ne smije uzdizati niti spuštati u odnosu na liniju nosnog hrpta sa zaobljenim rubom. Nozdrve moraju biti dovoljno otvorene, ali ne naglašene. Gledana iz profila, njuška ne strši sa strane prednje plohe gubice. Cijela njuška, kao i unutrašnjost nozdrva mora biti crno pigmentirana.

VILICE / ZUBALO:
Vilice su snažne, dobro razvijene, a zubi bijeli i pravilno raspoređeni u vilicama. Zubalo je škarastog ili klještastog zagriza. Sjekutići su okomito usađeni u vilice. Poželjno je kompletno zubalo (42 zuba prema zubnoj formuli). Manjak do 4 x P1 tolerira se bez kažnjavanja. Manjak M3 se ne uzima u obzir!

Kasnije u donjem tekstu se navodi i M3 da se tolerira te bi stoga bilo zgodno i ovdje unijeti istu stavku mada sam mišljenja ako nedostaju sva četiri P1 što je svakako previše, a uz to se dozvoljava još i nedostatak M3 da je to isuviše puno nedostataka.
To se ne treba dozvoliti s moga stajališta. Poglavito ako se uzme u obzir da ženka s nedostatkom 4xP1 i nedostatkom M3 dolje lijevo se pari s mužjakom s nedostatkom 4xP1 i nedostatkom M3 dolje desno ili još gore s iste strane kao i ženki – pitanje je kud dalje s tim psima, njihovim potomcima i nadalje? To po meni dovodi do propasti pasmine u svakom slučaju. Sasvim je dovoljno tolerirati nedostatak do dva zuba iz bilo koje ove kombinacije s time da u uzgoj ne smiju ulaziti psi koji se pare s ovim nedostacima, odnosno pas i ženka kojima nedostaju zubi nemogu se međusobno pariti!

OČI:
Srednje velike, bademastog oblika, polulateralnog položaja (pod kutem od 30-40°). Očna jabučica nije „izbačena“ niti „uvučena“ (oko nije buljavo niti duboko usađeno). Boja irisa se kreće od crne do tamne kestenjaste boje. Očni kapci ne smiju biti opušteni niti uvrnuti na unutra. Rubovi očnih kapaka moraju biti obrubljeni neprekinutom crnom linijom. Pogled mora biti inteligentan, vedar, živahan i znatiželjan.

Izraz vedar mislim da nije potrebno komentirati ali tim pogledom daje do znanja svoju voljnost za radom,igrom, komunikacijom s ljudima, svoju pristupačnost, . . .

UŠKA:
Ima oblik jednakokračnog trokuta, čiji je vrh neprimjetno blago zaobljen, a vanjske linije uški su gotovo paralelne i okomite na tlo. Uho je usađeno u liniji koja prolazi vrhom njuške i unutrašnjim očnim kutom. Dužina mu iznosi oko 42% dužine glave. Veličina uha mora biti u proporciji s veličinom glave, izrazito je nepoželjno preveliko (dugačko) uho.



Postoje dva načina nošenja uški:
1.     Stršeće uho – kada je cijelo tijelo uške stršeće
2.     Stršeće uho s povijenim vrhom – tada 3/5 tijela uške mora biti stršeće, a zadnje 2/5 moraju biti povijene na dolje.
Asimetrično nošenje uški (jedno stršeće, drugo povijeno) predstavlja grešku oblika koju treba kažnjavati, kao i meke i lelujave uške.

Već duži niz godina, nije mi jasan pojam zaobljenog vrha uške, pa se pitam ima li to zaobljenje oblik kao uške kod goniča npr.
Mislim da to nije dobro definirano i da bi trebalo stajati da mu je vrh neprimjetno zaobljen. Na kraju, i svi ostali psi imaju zaobljene uške osim kupiranih pasa. Također, trebalo bi postaviti u standard preciznije nošenje uški na način da se naglasi kako su linije uški s vanjske strane gotovo paralelne a zamišljena linija koja prati te paralelne linije su okomite na podlogu.
Pod manama treba unijeti „mekano i lelujavo“ uho te razmaknute i neparalelno nošene uške.
Naglasak na asimetrično nošenje uški mi se sviđa što je unijeto u standard jer danas to mnogi koriste za krivo tumačenje standarda a sad se i to rješava.

VRAT:
Srednje dužine, mišičav, prema glavi se sužava, harmonično je povezan s tijelom. Gornja i donja linija vrata su ravne. Duljina vrata iznosi oko 42% visine grebena, nošen je pod kutom od 45° u odnosu na horizontalu.koža na vratu mora biti pribrana, bez nabora.vrat djeluje snažnije zbog bujne dlake („okovratnika“), a posebno je to izraženo kod mužjaka.

TIJELO:
Snažno, skladno razvijeno, ali elegantno. Ono ima oblik položenog pravokutnika, što znači da je dužina tijela mjerena od vrha ramene kosti do sjedne kosti u odnosu na visinu grebena: kod mužjaka za 8-10%, a kod ženki 8-12%. Ukoliko se prihvati moje mišljenje, dužina tijela se mjenja
Greben: je srednje izražen, dok je prijelaz u vrat postupen.
Leđa: su ravna i mišičava a širina mjerena iza lopatica iznosi oko 32% visine grebena. Prilikom kretanja linija leđa treba biti što mirnija.
Slabine: su kratke, mišičave i dobro povezane s leđima i sapima. Prelaze u leđnu liniju bez istaknutog prijelaza. Kod ženki, slabine su nešto duže nego kod mužjaka.
Sapi: su mišičave, snažne, široke, te u blagom luku zaobljene. Dužina im iznosi 32% visine grebena. S horizontalom zatvaraju kut od 20-30°.
Grudi: su duboke, prostrane ali ne preširoke ili bačvaste. Grudni koš mora dopirati do laktova. Opseg grudnog koša iznosi prosječno 120-125% visine grebena. Rebra su dobro zasvođena. Prsa su široka. Njihova širina između lateralnih vrhova treba iznositi minimalno 25% visine grebena.
Donja linija tijela: profil trbuha neznatno se penje u odnosu na profil prsne kosti, tako da je trbuh lagano uvučen (blago usukan).

REP:
Predstavlja nastavak linije sapi. U korjenu nešto deblji prema vrhu se blago sužava, srednje visoko nasađen do visoko. Dužina mu se kreće prosječno 45-55% visine grebena. Po dužini treba dopirati do skočnog zgloba ili je nešto duži (obično 2-3 cm). U mirovanju rep je nošen ispod horizontalne leđne linije, obično „sabljasto“ ili „lulasto“. U afektu je nošen iznad leđne linije „srpasto“, ali je dozvoljeno „prstenasto“ ili „zarolano“ nošenje, što znači da rep može biti uvijen („oslonjen“) na leđa. Bogato je odlakan („perjanica“) a dlaka perjanice se kreće od kovrčave do gotovo ravne dlake, prateći odlakanost psa. Obično je dlaka na „perjanici“ nešto manje kovrčava do skoro ravna ali bogata.
Postoje primjerci s prirodnom bezrepošču ili urođeno kratkim repom.
Dužina repa nije odlučujuća ali blagu prednost imaju oni s punom dužinom repa i oni s prirodno kratkim-bezrepi psi.

Nije navedeno kako je rep nasađen ali pretpostavljam da se navođenjem nošenosti repa smatra da je srednje visoko do visoko-  obzirom na toleriranje zavrnutosti repa, nasađen ali to sve treba navesti. Isto tako, u korijenu mu je nešto deblji, ne pretjerano deblji ali deblji i sužava se prema vrhu. Vrh repa mora predstavljati prirodni završetak a nikako nagli prekid zadebljanjem - bilo kupiranjem ili prirodnim naglim skračenjem kao u divlje mačke.
Rep je dosta diskutabilan jer nije u pasmini ujednačen, tako se pojavljuju potpuno repati s dugim repom, repati s prirodnim skraćenjem (kraći rep za koji pršljen), kratkorepi (oni sa par pršljenova) i oni prirodno bez repa (ima svega jedan do dva vidljiva repna pršljena ili čak nijedan). Kome dati prednost pri uzgoju i odabiru na izložbama, trebali bi se dogovoriti na okruglim stolovima ali u standard treba unijeti sve ove dužine! Ako nam je zabranjeno kupiranje a i radi kinološke kulture ne treba rezati rep jer su jednako lijepi repati, kratkorepi i kusavi, ostaje pitanje šta raditi s onim psima koji imaju rep ni vamo ni tamo primjerice oni koji imaju rep 13cm a prirodno su takvi? Stoga bi u standard trebalo osim već danog opisa unijeti i gore navedeno.
Kod pasa koji su inače jako bogati dlakom, perjanica je obično jako bogata ali i često prati kovrčavost cijelog tijela. Možda bi bilo zgodno ovu pojedinost evidentirati kao mogučnost da se perjanica pojavljuje od kovrčave do gotovo ravne dlake, ali uvijek vrlo bogata, prateći odlakanost psa. Nedostatak bogate perjanice treba kažnjavati.

NOGE:
PREDNJE NOGE:
Općenito: moraju biti proporcionalne s tijelom. Visina prednjih nogu od tla do lakta iznosi 50% visine grebena. Kosti nogu su snažne, ali ne grube sa snažnom muskulaturom. Frontalno linija koja povezuje rame, prolazi laktom, te kroz os podlaktice i šape, paralelna je s osi tijela psa i okomita na tlo.
Ramena: lopatica je srednje dužine, otprilike 34-36% visine grebena, na vrhu zaobljena, dobro prilježe uz tijelo psa i s nadlaktičnom kosti formira kut 90-110° koji omogućuje normalan pokret lakta. Mišići su snažno razvijeni.
Nadlaktica: je dobro povezana s tijelom. U dvije gornje trećine treba biti mišičava i snažna, dok je u svom donjem dijelu nadlaktica lagano distancirana od tijela. Dužina nadlaktice iznosi oko 25-30 % visine grebena. Kut pod kojim je nagnuta na horizontalu iznosi 50-60°. Središnja površina nadlaktice treba biti paralelna sa srednjom površinom tijela.
Laktovi: su dobro priljubljeni uz tijelo.
Podlaktica: je vertikalna i mišičava. Lakat se nalazi u liniji koja je paralelna sa srednjom osovinom tijela. Vrh lakta se treba nalaziti na okomitoj osi spuštenoj sa stražnjeg kuta lopatice. Kosti su srednje teške i moraju odgovarati proporcijama tijela.
Šaplje: je elastično i treba nastavljati vertikalnu liniju podlaktice, elastično je a graškasta kost treba biti izražena.
Došaplje: je kratko i fleksibilno. Sprijeda gledano  smjer treba biti na istoj vertikalnoj liniji koja ide kroz os podlaktice. Gledano iz profila, šaplje nije okomito na tlo, već je pod kutem od oko 75° u odnosu na tlo.
Prednje šape: su ovalnog oblika (više mačje nego žličaste), s međusobnim sakupljenim i zaobljenim prstima. Mekuši su elastične i čvrste, crno pigmentirane. Nokti snažni, zaobljeni i također crno pigmentirani.

Prednje šape su više mačje nego žličaste, stoga bi trebalo isto unijeti u standard.
Hrvatski ovčar nije težak pas i upravo stoga on ni nema žličaste šape koje ublažuju doskok i rasterećuju teret psa na veću površinu. A s mačjim šapama većom silom na manjoj površini   (mačja šapa) tiska tijela u određenom pravcu i to ga čini startnijim i bržim psom.

ZADNJE NOGE:
Općenito: snažne ali ne preteške, elastične u pokretu, srednje otvorenih kuteva.
Bedro i potkoljenica: su dugački, široki, pokriveni mišičima. Stražnja strana im je blago konveksna. Dužina im je oko 30% visine grebena. Vertikalna linija koja prolazi kroz butinu treba biti paralelna sa srednjom osi tijela. Kut što ga zatvara karlična kost s bedrenom kosti iznosi 90-110°. Potkoljenica je mišičava, duža od buta, a dužina joj se kreće oko 40% visine grebena. Kut na horizontalu iznosi 55-60°.
Skočni zglob: visina oko 20-25% visine grebena, snažan, čvrst i širok, gotovo okomit na površinu. Vertikala koja prolazi nešto do znatno ispred prstiju stražnjih nogu treba se poklapati s linijom spuštenom od vrha sjedne kosti do zemlje.

Meni ovakva definicija postavki skočni zglob-sjedna kvrga nikako ne odgovara, držim da linija spuštena s donjeg dijela sjedne kvrge preko koljena spušta se na tlo nešto ispred prstiju psa ne prolazeći linijom skočnog zgloba koji je gotovo okomit. Prijedlogom opisa izgleda pas „podvučenih“ nogu a večina pasa takvog stava odavat će izgled nadgrađenog psa ako ne i sama nadgrađenost, samim time neće uspijevati probijati se do vrha izložbe što nam nije cilj. Kutovi su relativno dobri ali nije, barem po meni dobro regulirana ta linija kako sam naveo.

Došaplje: je snažno, elastično. U odnosu na tlo treba biti pod kutom od cca 80-90°.
Stražnje šape: su nešto izduženije je prednjih šapa. Ostale karakteristike su iste kao i kod prednjih šapa.
Čaporak: zadnje noge mogu biti bez čaporaka, ali mogu imati jednostruke ili dvostruke čaporke. Sva tri slučaja su jednako vrijedna.

HOD / KRETANJE:
Korak je dugačak sa snažnim potiskom. Kretanje mora biti skladno, ne smije se odvijati u trzaju, pri kretnji leđa moraju ostati što mirnija, a ekstremiteti se ne smiju križati. Pri kretanju podizanje nogu ne smije biti prenaglašeno, već se mora dobivati dojam kao da pas „lebdi“.
Dužina koraka se kreće od skraćenog do srednje dugog. Kas je najomiljeniji način kretanja, a uz to i najmanje umara psa pri obavljanju posla sa stokom.

Građom tijela kao do sad hrvatski ovčar nije bio kasač već više trkač, stoga ove izmjene u standardu pozdravljam. Međutim, dobrog kasača čini dugi, što duži korak a kutovi nogu kao i sama dosadašnja građa HO to ne dozvoljavaju. U kasu, govorim iz iskustva, mnogi HO prelaze u trk upravo zato što mu je pasminska osobina bila kratak korak a ovdje se na dva mjesta spominje korak, prvo; dugačak korak sa snažnim potiskom (što mi se sviđa) a drugo; odmah potom se u nastavku navodi „od skraćenog do srednje dugog“ što svakako treba mjenjati. Moj je prijedlog da se rečenica Dužina koraka se kreće od skraćenog do srednje dugog u potpunosti izbaci iz prijedloga standarda. Svakako da treba naglasiti da je kas najpoželjniji oblik kretanja a svako drugo kretanje poput prelaska u galop treba kažnjavati na određeni način. Ostalo se čini urednim


KOŽA:
Elastična i tanka na bilo kojem mjestu tijela, posebno na predjelu uški, te na prednjim nogama. Općenito koža mora dobro prianjati uz tijelo, te mora biti pigmentirana boje škriljevca! Konture očnih kapaka, nuške, unutrašnost nozdrva, vrhovi usnica (s vanjske strane), mekuši, nokti, područje oko analnog otvora, te kod ženki i stidnica, moraju biti tamno pigmentirane.
Unutrašnja strana usnica ne smije biti bez pigmenta (boja mesa), već ona mora biti pigmentirana kao i nepce, što tamnije to bolje.

DLAKA:
Bujna, gusta, relativno mekana dobre kvalitete, što znači da ne smije biti vunasta ili oštra pod opipom. Sastoji se od pokrovne dlake i poddlake. Pokrovna dlaka je valovita do kovrčava (kudrava) dužine 6-14 cm, mora biti odstojeća i elastična. (Uzduž gornje linije leđa dlaka ne smije formirati razdjeljak!) U prošlosti su psi imali „razdjeljak“ na grebenskom dijelu leđa koji nije bio rijedak ali se vremenom izgubio, danas je njegova pojavnost moguća i ne treba ga kažnjavati“

Razdjeljak kao pojavnost u pasmini treba bilježiti kao nekdašnju pojavnost u pasmini a nikako penalizirati! To nije nikakav grijeh niti greška, a od silnih priča da se to može riješiti kozmetičkim putevima i groomingom – donekle stoji i to samo u površnim slučajevimai, ali to onda gubi smisao zaštite izvornog oblika. Osobno, ljepši su mi psi bez razdjeljka ali to se ne smije ni u kom slučaju kažnjavati ili ne daj bože isključivati iz uzgoja što ovo navođenje ukazuje.
Kod pasa koji su jako kovrčavi, ta pojavnost izostaje a kod pasa manje kovrčavosti se obično pojavljuje, u manjem broju jedinki.
Stoga predlažem da se ovaj stavak izbaci ili preformulira „U prošlosti su psi imali „razdjeljak“ na grebenskom dijelu leđa koji nije bio rijedak ali se vremenom izgubio, danas je njegova pojavnost moguća i ne treba ga kažnjavati“

Poddlaka gusta, zbijena i mekana, koja s pokrovnom dlakom formira odličan zaštitni pokrov tijela koji štiti psa.
Dugačka dlaka se nalazi na predjelu vrata („okovratnik“), leđima, sapima, rebrenom području, sa stražnje strane prednjih nogu („zastavice“), stražnjim nogama („gače“), repu („perjanica“) ako nije kratak. Najduža dlaka nalazi se na „gačama“ i korjenu repa.
Kratka dlaka je ravna, dužina joj iznosi 1-1,7 cc, nalazimo je na gubici, čelu, uškama, predjelu oko očiju, obrazima, s prednje strane podlaktice, prednjoj strani došaplja, na kompletnom šaplju te šapama prednjih nogu. Na stražnjim nogama dlaka je kratka na šapama i šaplju sve do skočnog zgloba. Dlaka na tjemenu je nešto duža , čija dužina iznosi oko 3,5 cm.
Kod ženki je dlaka obično kraća, mekša i slabije izdašna po obimu nego kod mužjaka.

BOJA:
Dlaka je ravnomjernog tona sjajne crne boje, mada se zna pojaviti i u drugim bojama.

Hrvatski ovčar nije pas postojane crne boje, ta je boja produkt jednostrane selekcije po boji što se dade iščitati i iz Romićevog rada o hrvatskom ovčaru iz 1977. Gdje kaže da su korišteni u uzgoju sami psi crne boje ali je dozvoljavao i neke druge boje (osim „plave“ vjerojatno se susretao i s drugim „necrnim“ bojama poput smeđe, žute, bijele, . . ..



On se u seoskim sredinama nalazio u različitim bojama od kojih je crna bila najzastupljenija, upravo kao i kod njegovih srodnika/varijanti na istoku i sjeveru. I opet, nije crna boja jedina boja.



Mišljenja sam da se treba uvesti u standard i druge boje na način da se naglasi da se osim crne, pojavljuje hrvatski ovčar, uistinu porijetko, i u drugim bojama.



Obzirom da je navedeno da je pas ravnomjernog tona sjajne crne boje, slijedni nedostaci (iz prijedloga standardu dolje navedeni) bi se trebali prenijeti u nedostatke a po prijedlogu predlagatelja standarda
Pojedinačne bijele dlake ravnomjerno pomiješane u osnovnoj crnoj dlaci (skoro neprimjetno) su dozvoljene. Skup bijelih dlaka (bijeli pramen) kao niti izražena bijela protkanost po tijelu ili nogama nije dozvoljena.
Oznake bijele boje dozvoljene su na prsima, ako su manjeg inteziteta (max. Širine 5,0 cm). Bijele oznake na bilo kojem drugom dijelu tijela nisu dozvoljene.

Boja poddlake obvezno crna. Prilikom mjenjanja dlake, poddlaka obično postaje sivkasta, ili ima čak smeđu nijansu, tako da takva pojava nije greška!
Kod pasa drugih boja, boja poddlake prati osnovnu boju.       

Razumljivo je da pas koji nije crn ne može imati crnu poddlaku već da ona prati svojom obojenošču osnovnu boju, ali mora imati crne sluzokože i nokte!

VISINA:
Idealna visina grebena kod mužjaka iznosi 44-50 cm, a kod ženki 42-47 cm. Dozvoljena je tolerancija kod mužjaka i ženki ±2 cm bez kažnjavanja.

Visina po ovome prijedlogu meni kao uzgajaču odgovara, ali pitam se koliko ćemo ovakvih pasa onda imati na raznim priredbama oblika ako one niže i one višlje isključimo. Koliko ćemo pasa u stvari na ovaj način trajno izgubiti?
Moramo gledati da nam je sada hrvatski ovčar počeo bivati sve popularniji u agility svijetu i da ga traže kao manje jedinke ili kao veće jedinke a to se sve ovim prijedlogom isključuje, što svakako nije dobro. Mišljenja sam da se na visinu ne treba gledati tako strogo ako je tip psa pravi bio on 40, 45 ili 52 cm! Osobno više volim one do 50cm ali radi dobrobiti kinologije ne bismo smjeli robovati centimetrima. Smatram da bismo u standard trebali uvesti samo idealni okvir visine pasa (kako smo se dogovorili na đakovačkom okruglom stolu o HO i to da je idealna visina za oba spola 45cm)) a ne nikako ograničenja. Stoga predlažem da se zavede da je idealna kao što je predloženo s time da se ženkama spusti predložena donja granica na 40cm, mada se svaka visina koja nije na štetu tipu psa dozvoljava (osim pretjerane visine). Tolerancija od ±2 cm je sasvim dovoljna.
Neka od mojih izmjera upravo o tome kazuju a u nastavku donosim preglednu tabelu porasta i sniženja visine grebena i dužine tijela kroz različito vrijeme (od 1935. do 2005., mada ipak nisu sve moje izmjere još završene i obrađene, poslije 2005.).
U privitku dostavljam rad o skupnim izmjerama a njime nisu obuhvaćene moje izmjere u Zdencima, selima Požege i Broda, a u pripremi su i ostale izmjere iz Oprisavaca i okolnih sela, nešto pasa iz BIH te pasa koje sam igrom slučaja našao a nisu svrstani u nijednu skupinu). Napominjem da su to sve izmjere uzimane samo jednom i nisu korišteni psi mjereni više puta u različitoj starosnoj dobi, već se radi o jedinkama, svaka izmjera novi pas!



Izmjera

spol
n
 prema
prosjek
povećanje / umanjenje u cm u odnosu na:




spolu

A
1
2
3
A
visina
muški
224 
  112 
43,51
.



ROMIĆ
grebena
ženski

 112
43,06
.



1935-1977.
dužina
muški
224 
 112
46,89
.




tijela
ženski

 112
45,82
.




visina
muški
 75
36
46,88
3,37
.


1
grebena
ženski

39
44,29
1,23
.


ROHR
dužina
muški
75 
36
51,26
4,37
.


1960.
tijela
ženski

39
49,93
4,11
.


2
visina
muški
27
14
47,43
3,98
1,45
.

Špoljarić, Fury,
grebena
ženski

13
44,53
1,47
0,24
.

Skalicki, Urošević
dužina
muški
27
14
50,14
3,25
-1,12
.


tijela
ženski

13
47,31
1,49
-2,62
.


visina
muški
41
20
46,00
2,49
-0,88
-1,43
.
3
grebena
ženski

21
43,00
-0,6
-1,29
-1,53
.
Špoljarić
dužina
muški
41
20
50,60
3,17
-1,20
-0,80
.
1990.
tijela
ženski

21
47,30
1,57
-2,57
-0,01
.

visina
muški
63
33
47,48
3,97
0,6
0,05
1,48
4
grebena
ženski

30
44,06
1,00
-0,23
-0,47
1,06
Kormoš
dužina
muški
63
33
49,42
2,53
-1,84
-0,72
-1,18
2000-2005.
tijela
ženski

30
46,31
0,49
-3,62
-1,00
-0,99











visina
muški
430
215 
46,26
3,45
0,39
-0,69
1,48
6
grebena
ženski

215
43,78
0,77
-0,43
-1,00
1,06
PRESJEK
dužina
muški
430 
215
49,66
3,33
-1,39
-0,76
-1,18

tijela
ženski

215
47,33
1,91
-2,90
-0,50
-0,99

GREŠKE:
Svako odstupanje od naprijed navedenih točaka mora se smatrati greškom, čije vrednovanje treba stajati u točnom omjeru prema odstupanju koje bi moglo utjecati na zdravlje i dobrobit psa kao i na sposobnost obavljanja radnji koje su tipične za pasminu.

DISKVALIFIKACIJSKE GREŠKE:
-agresivnost ili plašljivost;
-lubanja kraća od gubice;
-jako kratka gubica (kada glava gubi pasminsku tipičnost);
-nosni hrbat jako konveksan ili konkavan;
-opuštene ili kratke usne koje ne pokrivaju očnjake kada pas ima zatvorena usta;
-njuška koja nije pigmentirana (više od 20%), isključuju se dijelovi njuške koji su uslijed ozljeda za vrijeme rada psa periodično ili stalno izgubili pigment;
-predgriz ili podgriz, križno zubalo;
-manjak više od 4xP1 predkutnjaka, odnosno manjak bilo kojeg drugog zuba (sjekutića, očnjaka, ili kutnjaka), manjak kutnjaka M3 se ne uzima u obzir!
-bilo koji oblik strabizma, plava boja šarenice („riblje oko“)
-jako opušteni kapci;
-nepigmentiranost očnih vjeđa (čak i najmanji znak!);
-potpuno viseća uška, ili znakovi korekcije uški;
-nesrazmjerno dug pas;
-dužina tijela manja od visine grebena (forma“ stojećeg“  pravokutnika);
-prekratke noge (podlaktice.podkoljenice) u odnosu na visinu psa („pas nizak na nogama“);
-izrazita neharmoničnost prilikom kretanja;
-depigmentacija mekuši;
-potpuno nepigmentirana koža;
-dlaka kraća od 4 cm na predjelu grebena;
-potpuno ravna dlaka, vunasta dlaka;
-dugačka dlaka na onim dijelovima tijela na kojima mora biti kratka, tj. duga dlaka po cijelom tijelu koja formira „pletenice“ (kao kod pulija“);
-pojava bijelih oznaka ili pramenova  na bilo kojem dijelu tijela osim na prsima;
-izražena bijela protkanost po tijelu i nogama;
-bijele oznake na prsima šire od 8,0 cm;
.primjerci izvan dozvoljenih granica i tolerancija visine grebena;
-monorhid, kriptorhih, defekti u razvitku testisa ili znakovi korekcije;
-svaki  kozmetički (šišanje ili trimanje) ili kirurški zahvat (kupiranje repa, uški, čaporaka) na psu:

Mišljenja sam da ovo ne trebam popratiti komentarom

NB. Mužjaci moraju imati dva normalno razvijena testisa koji su potpuno spušteni u skrotumu.

XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX


Što se tiče ostalih autohtonih pasmina pasa, iskreno, nisam ulazio u njihovu problematiku jer smatram da ima puno više ljudi upućenih u to. Svoje sam komentare bazirao isključivo na ono što sam primjetio.

DALMATINSKI PAS

imam prijedlog za korekciju veličini točki kod dalmatinskog psa tako da glasi da najveća točka na tijelu psa ne smije nikako prelaziti veličinu obojnosti oka skupa s obrubom odgovarajuće boje. To znači da niti jedna točka na tijelu ne smije biti veća od veličine oka a u krajnjem slučaju ako je pas pigmentiran oko oka u vidu monokla  onda točke na tijelu ni u kom slučaju nesmije prelaziti veličinu obojenosti područja oko oka, dakle;  „Veličina pigmentiranih točaka i pigmentacije u obliku koji je primjeren okruglom obliku, ne smije biti veći od veličine oka i njegovog tamnog obruba.“

POSAVSKI GONIČ

Kod posavskih goniča treba unijeti dvije stvari;
1.       Da su nekada posavci bili i u drugim vrstama dlake i to; Osim današnjeg posavskog goniča koji je izrazito kratkodlaki s gustom poddlakom, nekad je bio i oštrodlaka forma te dugodlaka forma posavskog goniča.“
Kao takvog, te pojavnosti ne treba kažnjavati već ih treba preusmjeravati u pravcu uzgoja oštrodlakih tipova. Ovo je bitno jer se vremenom mogu standardizirati upravo ovi oblici a sad im dajemo „temelj“ toj kasnijoj standardizaciji.
Prateći stanje na terenima, ukazivao sam na to puno puta kinolozima a i pisao sam o tome da se kod pigmentiranosti PG pazi na dvije stvari, prva; veličinu bjelina i druga; pojavnost svjetle nijanse do gotovo bijele u obliku linije na plečki psa.
Danas su koliko sam pratio, a od proljeća krećem s njihovim izmjerama, posavac kreće samo u kratkodlakoj formi mada se još uvijek povremeno nađe u oštrodlakoj formi, dok u dugodlakoj sam naišao samo na jednog primjerka (pitanje je koliko je bio posavski gonič).

2.       Osim toga,  bjeline mu se spajaju od čarapa preko unutrašnjim dijelom noge do grudna kosti , preko stomaka do skoro korijena  repa i spuštajuči se opet unutrašnjim stranama nogu do skočnog zgloba i šapa. Na glavi se bjeline šire spajajući se s ogrlicom i grlištem sve do grudne kost a nerijetko su spojeni i s već navedenim bjelinama. Stoga treba navesti da je posavac pas kojemu se pojavljuju bjeline do  ¼ obojenosti psa a svako pretjerivanja toga dovodi do kažnjavanja. Pas s više od 1/3 bjelina ne može dobiti titule a onome koje se bjeline spajaju na gore opisan način netreba dozvoliti dalje izlaganje a za takvog psa se treba dogovoriti šta s njime u uzgoju. Prijedlog za razmisliti; „Bjeline glave  nikako se ne smiju stapati s drugim bjelinama kao ni bjeline vrata i grlišta s drugim bjelinama, bjeline šapa se ne smiju spajati ni u kom slučaju s bjelinama drugim dijelova tijela – međusobno. Dobar posavski gonič mora imati lisu, okovratnik, bijele šape i bijeli vrh repa koji se međusobno ne spajaju bijelim površinama“.
3.    Osim toga, do sada smo zabranjivali uzgoj s nevaljalim psima pa su oni opet parili na crno jer su dobri „lovci“ a moj bi prijedlog išao u tome pravcu da takav pas ne može služiti za lov i treba ga isključiti iz lova. Time smo riješili problem u startu. Pas koji ne lovi sigurno neće ići u uzgoj, a pas koji je dobar lovac a oblikom ne zadovoljava ide u uzgoj!!! Dakle, treba unijeti prijedlog da: pas koji ne zadovoljava standardne oblike, „NE MOŽE SLUŽITI ZA LOV A SAMIM TIME  NI ZA UZGOJ“


JASMINKO KORMOŠ – BUCO
Međunorodni kinološki sudac
HR-35000 Slavonski Brod, Dragutina Račkog 16