dnevni red mi nije poznat pa se nadam da ćemo ga uskoro doznati, u svakom slučaju ja se pripremam.
U biti ovo nije treći okrugli stol već najmanje 5-i ali u samostalnoj Hrvatskoj jest treći Okrugli stol čije zapisnike donosim u nastavku
Vidimo se na okrugljaku
ĐAKOVO, ZAPISNIK S OKRUGLOG STOLA O HRVATSKOM OVČARU
Održan dana
11.05.2002. u Đakovu
Zapisnik
Predsjednik Matičnog kluba "HRVATSKI OVČAR" Đakovo, dr. Roman Angebrandt otvara skup i pozdravlja sve nazočne, a posebno predsjednika HKS-a ing.Marka Medara, koji je našao toliko vremena da se odazove pozivu. Također pozdravlja predsjednika Povjerenstva dr. Miju Furia, zaduženog za autohtone pasmine pri HKS-u.
Nakon uvodnog pozdrava predsjednik Kluba predaje riječ tajniku Nikoli Klemenu, koji će dalje voditi ovaj skup. Nakon zahvale na povjerenju, te zahvale svima koji su se odazvali skupu, riječ daje gospodinu Medaru koji daje kraći povijesni prikaz, kao i sječanje na ljude koji su zaslužni za ovu pasminu i njeno priznanje dr. Roru i dr. Romiću.
U svom govoru gosp.Medar istiće da je opao entuzijazam, te da suci koji danas sude ovu pasminu, znaju prvenstveno samo standard, te je potrebno pozvati sve suce, koji sude ovu pasminu, istaći probleme, te uz program povjerenstva (dr.Mijo Furi) taj program nametnuti uzgajačima.
Kako je dnevni red ovog skupa bio PROBLEMI U UZGOJU HRVATSKOG OVČARA pročitan je prijedlog standarda usvojen na sličnom skupu 09. prosinca 1995. god. U Zagrebu, a nakon toga prišlo se diskusiji, pa su tako svoja mišljenja izrekli:
MIJAT MATKOVIĆ: Pročitani prednacrt standarda dostaviti svima na javnu raspravu. Sigurno da treba podići visinu u standardu HO no neke riječi nisu sasvim jasne ili nisu dobro korištene.
JOSIP NOVAK: Potrebno je u standardu odrediti veličinu dozvoljenih bijelina, kuteva šaplja i došaplja, koje je potrebno pratiti zbog veličine psa. Trebalo bi naglasiti njihovu upotrebljivost, prirođene osobine te pravila za rad.
MARKO MEDAR: Znamo da je Slavonija domicil hrvatskog ovčara, jer ga je seljak koristio kao radnog psa, ali ga danas kao i tornjaka treba gurati u gradove i tu mu naći upotrebnu vrijednost /šport, čuvar, i sl./.
MILAN RIBIČIĆ: Radne osobine ovog psa su neosporne i treba ih i dalje razvijati i propagirati.
MIJO KANIŽA: Ako ovaj pas prestane raditi, za nekoliko godina izgubit će svoje radne osobine. Po pravilniku sada mora svake dvije godine ići na uzgojni pregled, umjesto da položi radni ispit. Moramo koristiti iskustvo drugih, koji ovakove pse koriste u športu /agility/ te odrediti rok za polaganje radnih osobina, odnosno prijelazni period za rad. Vodeće ljude u uzgoju se ništa ne pita u vezi ove problematike.
MILAN RIBIČIĆ: Situacija u Zagrebu ja takova, koja bi mogla donijeti kontra efekat u uzgoju. Klub djeluje stimulativno /plaća rodovnice i sl./, a ispada da nema zainteresiranih za uzgoj. Smatra da nedostaje promidžba. Radni pas treba raditi a ne samo da je lijep. Uporabna vrijednost nije upitna, ali uz financijske probleme ima i kinološke nepismenosti. Puno uzgoja na divlje, niske cijene štenaca koje ne pokrivaju troškove uzgoja, pa pasmina dolazi na loš glas. Pojedini uzgajači unijeli su puno strane krvi u pasminu i sada se javljaju problemi. Sve to je razlog da se priđe ispitu prirođenih osobina. U svemu tome pomoć HKS je neophodna.
MARKO MEDAR: HKS je aktivirao mišljenje da veći broj HO uđe u rasplodnu selekciju, kao i drugih domačih pasmina, zbog toga što je trebalo svijetu prezentirati naše pasmine. Sada kada imamo temelje stalo se s tim prezentacijama svijetu. Šta se očekuje od HKS-a? Tu je Povjerenstvo za autohtone pasmine. Inicijative moraju dolaziti iz Klubova, no oni nemaju sredstva niti sami mogu podizati pasminu. Zagrebačkim klubovima je sve dato, ali to nisu znali poštovati niti koristiti. Na upit, zašto HKS dozvoljava uplatu članarine direktno, odgovor je da je to problem koji će se riješiti i ne utiče na uzgoj.
IVAN COLARIĆ: Standard mora definirati visinu. Suci moraju imati kriterijume kod suđenja pasmine. Uzgoj i suđenje moraju voditi suci koji poznaju tu pasminu. Na terenu se moramo prilagoditi onome što imamo, treba ujednačiti stavove i onda neće biti toliko problema. Također treba poticaj iz proračuna RH /Veno Sruk/. Zbog toga treba putem Saveza uputiti Ministarstvu poljoprivrede zahtjev da odobri poticaj za uzgoj ove pasmine. Kada se uzgoj stavi pod kontrolu, popravi standard, predodredi namjena psa, a za pasminu ima potencijala, nestati će dosta problema. Potrebno je napraviti knjigu rasplodnjaka i imenovati glavnog voditelja uzgoja.
Dr.ŠIMO BENEŠ: Kao tajnik ekološkog društva tražio je da se neki psi pokažu u radu, što se i u svijetu radi. U standardu kaže da je glava lisičja. Dogovoriti se šta napraviti i za određeno vrijeme vidjet će se rezultati. Postojale su ambicije da ovaj pas izađe u svijet, a sve se svelo da ljudi vode računa o psima koji imaju nacionalni predznak, a sve ostalo je na nacionalnom osječaju. Pitanje je šta trebamo raditi u budučnosti? U Oprisavcima gotovo svako domačinstvo ima hrvatskog ovčara.
MARKO MEDAR: Šta raditi? Voditi psa prema vrhuncu ili standardu. Znamo da idealan pas ne postoji. Princip je da se nacrta idealan pas a zatim se komentira i primjedbe se stave na sliku. Nakon toga ovaj koji ne poznaje pasminu neka gleda sliku. Već je rečeno da nestankom ekstenzivnog stočarenja psi su povučeni u gradove, te se dešava isto kao i kod tornjaka. Radni pas mora takav ostati ali treba vidjeti šta npr. Rade Njemci za urođene osobine? Oni koji žele kvalitetu rada, moraju na tome i raditi. Naša diskusija mora ići u tom pravcu. Uzgojni pregledi, da ili ne? Treba prodiskutirati.
Gospođa RIBIČIĆ: Ja uzgajam i mačke, i znam kakovu mačku treba uzgojiti, ali psa neznam kakav mora biti.
GORAN ROKIĆ: Radni dio standard je poznat. HO ima najveću mogučnost u radu. Kao ljepotan se ne može mjeriti sa atraktivnim pasminama. Za radne osobine napraviti pravilnik.
MIRO BOSAK: Dr. Romića pozna, kada je radio na selekciji i istina je da glava asocira na lisičju. Treba dovesti nekoliko vrhunskih pasa i onda ih prokomentirati.
JOSIP KOVAČIĆ: Svima poslati prednacrt standarda. Klubu dati da se ponovo otvori HUR, te imenovati glavnog voditelja uzgoja za ovu pasminu.
MILAN RIBIČIĆ: Crtež kao ideja g.Medara za standard je dobra. Standard treba biti po strogim mjerama i proporcijama i trebalo bi ga ponovo aktualizirati.
MIJAT MATKOVIĆ: Standard ne treba mjenjati već samo doraditi, na temelju prijedloga. Za HO uzgojni pregled bi morao ostati obvezan, uz neke beneficije koje bi imala ova pasmina. Mi imamo prekrasne primjerke HO no nisu samo materijalne prilike problem u uzgoju. Vođe uzgoja mogu napraviti kvalitet uz minimalne troškove, kada se donese politika uzgoja. Ima pasa koji nisu tetovirani, ne odgovaraju godištu i roditeljima.
JASMINKO KORMOŠ - BUCO: Oformljeno Povjerenstvo za autohtone pasmine mora biti veza između HKS-a i Klubova na terenu. Treba dogovoriti strategiju uzgoja. Komentar standarda mora biti strog. HO je lakši pas. Mi praktično nemamo radne linije, jer svega par pasa radi i ima ispit. Agility je budučnost ove pasmine. Po brojnosti imamo dosta pasa, ali ne i po kvaliteti. 1.uzgojni pregled za ovu pasminu treba platiti, ostale ne. Potreban je komentar standardu.
MARKO MEDAR: Prijedlog standarda iznijetog na okruglom stolu 1995. nije dat HKS-u. Moramo imati rasplodne linije, ali moramo znati da pas koji prođe uzgojni pregled, on se ne mijenja, kako po naravi tako i po osobinama. No standard se mora mijenjati, nadopunjavati kao i sve. Ljudi se okreću izvorima prihoda, znači i psu. Da će HO biti uz stoku i gdje to će pokazati život. Da je ovaj pas glup ne bi se ovdje zadržao 700 godina,... Sam se nametnuo radom, a naše je da ga održimo u standardu. Ovaj skup je koristan i sigurno će dati rezultata. Održimo Specijalku sa 100 pasa i pozovimo suce koji moraju doći. Opišimo idealnog psa i to neka bude polazište. Standard koji godinama postoji neka bude temelj. Kritizitrati je najlakše ali treba vidjeti šta je tko napravio. Povjerenstvo ima veliki zadatak. Znamo da nitko u državi nema sluha za pse. Političari ih se srame. Aktivirati rad oko HO na čelu s dr.Furiem kao predsjednikom povjerenstva za autohtone pasmine.
Dr.MIJO FURI: Ponosan sam što sam danas na ovome skupu. Kritičkih tonova je bilo i ranije. Zadovoljan sam s brojem i kvalitetom HO. Nastupio je vakum, no HO nije u opasnosti. Povjerenstvo za autohtone pasmine sastoji se od 10 osoba iz cijele Hrvatske. Oni obečavaju i moje je mišljenje da će se napraviti sve da bude bolje, normalno s pomoći s terena. Pratit ćemo stanje na terenu i usklađivati ga. Mišljenja sam da slijedeći sastanak ove vrste mora biti ujesen i to u Đakovu. Među nama ima svakojakih mišljenja, što je i normalno. Jednom ekspanzijom došli smo do broja pasa, da se pokažu svijetu, da se radno iskoriste, HO u svako dvorište. Ovaj pas je izdržao 700 godine i još je tu prisutan. Vezama u Ministarstvu poljoprivrede naučiti ljude da prihvate ovu pasminu, naš nacionalni simbol. Vođe uzgoja moraju biti moralne osobe. U uzgoju je bilo grešaka ali vođe uzgoja moraju kanalizirati uzgoj. Po meni kvalitet HO je dosta dobar, ali treba težiti boljem. U povjerenstvu za autohtone pasmine ima i dva predstavnika HO, Mijat Matković i Nikola Klemen, a ja mogu biti treći, poznavajući ih siguran sam da će napraviti sve za dobrobit ove pasmine. Suci koji sude ovu pasminu moraju biti samo hrvatski. Vjerujem da će povjerenstvo raditi, može se razgovarati i o Pravilniku o radu. Moramo istaći da u našem kraju je težak život i vrlo teški uvjeti za razvoj kinologije, ali založit će se za razvoj kinologije. Visina ovog psa interesantna je za komentar, a mi smo ti koji diktiramo standard. Poznato Vam je da sam svoj magisterij radio na Hrvatskom ovčaru. Kao zahvalu za pomoć oko magisterija osobnim činom uručenja Matičnom klubu Hrvatski ovčar Đakovo i oduševljenje i ljubav prema ovoj pasmini molim dr. Romana Angebrandta da primi moj magistarski rad kao priznanje Klubu. Danas smo ovdje da kažemo da osoba koja nas vodi je osoba koja garantira obol našim autohtonim pasminama a to je gospodin Medar predsjednik HKS-a- I dokaz da je to tako, potvrđuje i njegova nazočnost na ovom skupu. Sve ono što je napravljeno za naše autohtone, priznanje u Briselu i poslije, sve je to zasluga ovog čovjeka, normalno uz našu pomoć.
MARKO MEDAR: Zapisnike s ovog skupa treba dostaviti svima nazočnima, kao i pročitan
prednacrt standarda. O tome koje su diskvalifikacione mane, zubi, bjeline,
karakter HO, pas čuvar, uvesti ga u dvorišta, da nije plašljiv, da je hrabar i
da to bude tema slijedećeg sastanka. Pročitane promjene će nadopuniti standard,
koji moramo mjenjati radi svijeta i to naučno i argumentirano. Kod promjena
moramo to napraviti oprezno i nikoga ne vrijeđati. Znamo da Vojvođani nešto
žele sa ovom pasminom, a i drugi. Promjene moraju biti jer se iz njih vidi da
HKS radi i da se brine o svojim pasminama.
Dr.ŠIMO BENEŠ i IVAN COLARIĆ: Kod prodaje štenaca van države trebalo bi sačekati jedan period da se vidi šta dajemo i onda to garantirati, a Colarić smatra da štenci koji idu van moraju biti pod kontrolom HKS-a.
Ovim diskusijama završio je okrugli stol u Đakovu.
Kao voditelj zapisnika ispričavam se svima, čije sam komentare opisao da se ne nađu uvrijeđeni ako je nešto propušteno ili nije doslovce prenešeno na papir.
Zapisničar i Voditelj okruglog stola:
Tajnik Matičnog kluba
HRVATSKI OVČAR Đakovo
Nikola Klemen
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx
ZAPISNIK S OKRUGLOG STOLA O
HRVATSKOM OVČARU
ODRŽANOG 09.PROSINCA 1995.
Gospodin Galić otvara skup i pozdravlja sve
prisutne. Priopćuje da je poziv bio upućen 40-orici istaknutih hrvatskih
kinologa te da ih se sastanku odazvalo 20-ak. Izražava žaljenje što se nisu svi
odazvali, ističući važnost odluka koje će biti donesene na ovom skupu.
Gospodin Galić predlaže da radno
predsjedništvo uz njega čine gđa Branka Kišur-Prežigalo i gđica Đurđica
Stubičan. Također, predlaže da zapisničar bude g. Benet Hunjadi, što su
prisutni prihvatili.
Kao osnova za izradu novog standarda
hrvatskog ovčara uzimaju se do sada važeći standard hrvatskog ovčara FCI, tekst
g. Tibora Lovrenčića «Prilog diskusiji o hrvatskom ovčaru i njegovom standardu»
i prijedlog novog standarda hrvatskog ovčara g. Ing. Borisa Špoljarića,
prerađenog od strane Kluba hrvatskih ovčara iz Zagreba.
G. Galić izvješćuje prisutne da će usporedno
čitati po poglavljima navedene tekstove, te im nakon svakog poglavlja dati
odgovarajuće vrijeme za diskusiju. Pritom ih moli da budu sažeti i precizni pri
iznošenju svojih stavova i argumenata.
Svim prisutnima biva također podijeljen po
jedan primjerak obrasca za sastavljanje novih standarda FCI.
Prelazi se na čitanje više navedenih
tekstova, njihovom uspoređivanje i diskusiju.
Gđa Bakal-Krstić napominje da u dosadašnjem
standardu kao i u prijedlogu g. Lovrenčića nedostaje poglavlje o povijesti
pasmine, obvezatni dio sastavni dio svih novih standarda FCI.
Gđica Stubičan predlaže da se uzme u
cijelosti kratak povijesni pregled iz prijedloga g. Špoljarića te da se
nadopuni postojećim podacima iz pisanih dokumenata kroz povijest.
Njezin prijedlog biva prihvaćen uz sugestiju
g. Andrića kako ovo poglavlje ne bi trebalo biti preopširno, već se samo
ograničiti na najbitnije.
KRATKI POVJESNI PREGLED: HRVATSKI OVČAR
/CANIS PASTORALIS CROATICUS/ JE AUTOHTONA HRVATSKA PASMINA PASA KOJU SU HRVATI
DOVELI IZ SVOJE PRADOMOVINE U DANAŠNJE KRAJEVE I U HRVATSKOJ SE UZGAJA OD
DOSELJENJA DO DANAS. O TOME POSTOJE PISANI PODACI IZ 1374. GODINE (ĐAKOVAČKI
BISKUP PETAR HORVAT), IZ 1719. GODINE (ĐAKOVAČKI BISKUP PETAR BAKIĆ), IZ 1737. GODINE (ANDIJA KEČKEMET) TE DRUGI. SUSTAVNI UZGOJ HRVATSKOG OVČARA OTPOČINJE
PROF.DR.ING. STJEPAN ROMIĆ 1935. GODINE NA PODRUČJU
ĐAKOVA I NJEGOVE OKOLICE. PRVO JAVNO PREDSTAVLJANJE OVE PASMINE BILO JE 1949. GODINE NA IZLOŽBI U ZAGREBU. PRVI
STANDARD SASTAVLJEN JE 1951. GODINE. FCI
JE PRIZNAO HRVATSKOG OVČARA
31.01.1969.
Za tekst poglavlja «OPĆI IZGLED» u osnovnom
se prihvaća prijedlog g. Tibora Lovrenčića. Na prijedlog većine sudionika izraz
ovčarski pas u tekstu g. Lovrenčića mijenja se u stočarski pas, budući da se
pridjevom OVČARSKI sužuje područje upotrebe psa. Međutim nije prihvaćen
prijedlog nekolicine prisutnih da se ista
promjena izvrši i u samom nazivu pasmine, jer bi to izazvalo čitav lanac
problema. Također je dodan i osnovni opis dlake i boje, čega u prijedlogu g.
Lovrenčića nema.
OPĆI IZGLED: HRVATSKI OVČAR JE CRN, SKLADNO
GRAĐEN, SREDNJE VISOK, ŽIVAHAN, PAŽLJIV I VRLO POKRETAN STOČARSKI PAS. TIJELO
OBLIKA PRAVOKUTNIKA I NOGE SREDNJE TEŠKIH KOSTIJU ODAJU USTRAJNOG I DOBROG
TRKAČA. DULJINA TIJELA NE PRELAZI MJERU VISINE PSA U GREBENU UVEČANU ZA 10%.
KARAKTERISTIČNA JE CRNA, SREDNJE DUGA, VALOVITA DO KOVRČAVA DLAKA PO TIJELU I
KRATKA NA GLAVI I PREDNJOJ STRANI NOGU.»
Za poglavlje «GLAVA» u osnovnom se prihvaća
tekst koji je predložio g. Lovrenčić. Također su svi suglasni s time da se ne
naznačuje duljina glave u centimetrima zbog postojanja znatnih razlika u
veličini tijela između pojedinih hrvatskih ovčara, te se prihvaća prijedlog gđe
Bakal-Krstić da se duljina glave izrazi u njenom postotnom odnosu prema visini
grebena., kao što je to predložio i g.Špoljarić. Unosi se i prijedlog g.
Horvata glede određenja zatiljne kvrge. Nije prihvaćen prijedlog g. Beneša da
se naglasi lisičji oblik glave.
GLAVA: GLAVA HRVATSKOG OVČARA NE SMIJE
DJELOVATI TEŠKO, MORA BITI U SKLADNOM ODNOSU S VELIČINOM PSA, NJENA DULJINA
IZNOSI 42% U ODNOSU NA VISINU GREBENA, SUHA JE, KLINASTOG OBLIKA, TJ. LUBANJSKI
DIO GLAVE PRELAZI KLINASTO U GUBICU. GUBICA JE U ODNOSU NA UKUPNU DULJINU GLAVE
NEŠTO KRAĆA OD POLOVICE I IZNOSI 45:55. KARAKTERISTIČAN JE OVALNI POPREČNI
PRESJEK LUBANJSKOG DIJELA GLAVE. LIČNI DIO JA ZAOBLJEN I NE JAKO IZRAŽEN. OČNI
LUKOVI I ČEONA BRAZDA NISU NAGLAŠENI. ZATRILJNA KVRGA NIJE IZRAŽENA.
Tekst koji je g. Lovrenčić predložio za
poglavlje «GUBICA» prihvaća se gotovo u cijelosti.
GUBICA: DOBRO JE RAZVIJENA, NI ŠILJASTA, NI
TUPASTA, SUHA. NOSNI HRBAT JE RAVAN I KLINASTI JE PRODUŽETAK LUBANJSKOG DIJELA
GLAVE. DONJA VILICA JE ČVRSTA I ČINI SKLADNU CJELINU S LINIJOM NOSNOG HRPTA.
Što se tiče poglavlja «ZUBALO», među
sudionicima skupa je nakon dulje rasprave zavladao jednodušan stav da bi za
razliku od dosadašnjeg standarda, gdje se klještasto zubalo tolerira općenito,
toleriranje klještastog zubala trebalo ograničiti samo na starije pse, kod
kojih se ono javlja kao posljedica istrošenosti, kao što to stoji i u
prijedlogu g. Lovrenčića.
ZUBALO: ZUBALO JE DOBRO RAZVIJENO, POTPUNO I
ŠKARASTO. KOD STARIJIH PASA ZBOG ISTROŠENOSTI DOPUŠTA SE IZGLED KLJEŠTASTOG
ZUBALA.
Za poglavlje «USNICE», «NJUŠKA» i «STOP» preuzeti su uz manje izmjene
tekstovi predloženi od strane g. Lovrenčića.
USNICE: USNICE SU SUHE, PRILEGNUTE,
ELASTIČNE I CRNO PIGMENTIRANE. URUB GORNJE USNICE NE SMIJE POKRIVATI NITI
PRELAZITI GORNJI RUB DONJE ČELJUSTI. USNI KUTOVI SU ZATVORENI I NISU NAGLAŠENI.
NJUŠKA: NJUŠKA NE ISKAČE IZ LINIJE NOSNOG
HRPTA I UVIJEK JE CRNA. NOZDRVE OTVORENE, ALI NENAGLAŠENE.
STOP: STOP JE UMJERENO IZRAŽEN.
Za poglavlje «OČI» preuzet je tekst koji je
predložio g. Lovrenčić, s time što je izbačena rečenica u kojoj se napominje da
oči ne smiju izgledati udubljeno ili izbočeno. Budući da se isto podrazumijeva
samo po sebi kod ocjenjivanja pasa općenito, navedena rečenica smatrana je suvišnom.
OČI: BOJA OKA JE CRNA DO TAMNOSMEĐA. OČI SU
SREDNJE VELIČINE, BADEMASTOG OBLIKA, ŽIVAHNOG IZRAZA. VANJSKI OČNI KUTOVI
POLOŽENI SU MALO VIŠE OD UNUTARNJIH. OČNI KAPCI SU PRILJUBLJENI I UVIJEK TAMNO
PIGMENTIRANI.
Prihvaća se sugestija g. Bauera da se
umjesto termina UHA koristi termin UŠKE budući da se pod riječju UHO
podrazumijeva i unutarnji slušni aparat. Zadatak točnog definiranja položaja
uški kod hrvatskog ovčara pokazuje se prilično teškim i povod je žive rasprave
među sudionicima skupa. Prijedlog g. Lovrenčića prema kojem ne bi nikako
trebalo tolerirati uši koje nisu u potpunosti uspravljene, ne prihvaća se jer
bi to značilo ignoriranje činjenica na terenu. Prisutni se na kraju slažu s
time da se formulacija g. Špoljarića glede položaja uški hrvatskog ovčara čini
najuspješnijom.
UŠKE: UŠKE SU TROKUTASTOG OBLIKA, SREDNJE
VELIKE, VRLO POKRETLJIVE, NASAĐENE POSTRANCE, U POZORNOSTI USPRAVNE,. UŠKE SU
NOŠENE STRŠEĆI, A DOZVOLJAVAJU SE I UŠKE S POVIJENIM VRHOM KOD KOJIH JE BAREM
80% UŠKE STRŠEĆE.
Za poglavlje «VRAT» prihvaća se predloženi
tekst g. Lovrenčića. Na prijedlog g. Bauera dodaje se rečenica o postupnom
prijelazu vrata ka glavi. Također se precizira kut pod kojim je vrat nošen u
odnosu na horizontalu, kao što je to učinjeno i u tekstu predloženom od strane
g. Špoljarića.
VRAT: VRAT JE MIŠIČAV I UMJERENO DUG,
ZAOBLJEN, UZDIGNUT NOŠEN IZNAD LINIJE LEĐA POD KUTOM OD 45o. VRAT JE
SUH, BEZ KOŽNIH NABORA I PODVOLJKA. PREMA GLAVI SE ZNATNO SUŽUJE I S NJOM SE
SPAJA BEZ VIDLJIVIH PRIJELAZA. DJELUJE SNAŽNIJE I PUNIJE ZBOG JAČE GUSTE DLAKE,
NAROČITO KOD MUŽJAKA.
U poglavlju «LEĐA» prijedlog g. Lovrenčića
sadržana tvrdnja da su leđa i slabinski dio hrvatskog ovčara kratki, nailazi na
neslaganje većine sudionika pa ova kvalifikacija biva izbačena iz teksta.
Također biva podvrgnuta stanovitim preinakama rečenica koja govori o
izraženosti grebena.
LEĐA: LEĐA SU ČVRSTA, MIŠIČAVA I RAVNA.
SLABINSKI DIO JE SREDNJE DULJINE. PRIJELAZ IZ LINIJE VRATA U LINIJU LEĐA JE
SKLADAN. GREBEN NIJE VIDLJIV I UKLOPLJEN JE U PRIJELAZ LEĐA-VRAT.
Prihvaća se sugestija g. Bauera da se
umjesto opisnog izraza «PREDNJI DIO PRSIJU» u prijedlogu g. Lovrenčića
upotrijebi naziv «PRSIŠTE» te da se tekstu g. Lovrenčića doda rečenica o
postupnom prijelazu prsišta u vrat.
PRSA: PRSNI KOŠ JE SREDNJE DULJINE, DUBOK I
SEŽE DO LAKTOVA, OVALNO ZAOBLJEN. PRSA SU SREDNJE ŠIROKA. PRSIŠTE NIJE JAKO
IZRAŽENO. PRIJELAZ IZ PRSIŠTA U VRAT JE POSTUPAN.
Za poglavlje «TRBUH» prihvaća se prijedlog
g. Lovrenčića uz stanovito kraćenje. Predmetom rasprave biva izraz «uvučen»
koji je upotrijebio g. Lovrenčić. Nakon kraće diskusije da li je ovaj izraz
bolje zamijeniti izrazom «pribran» ili «usukan», na kraju prevladava mišljenje
da je izraz usukan ovdje najprikladniji.
TRBUH: TRBUH JE SLABO USUKAN, SLABINE SU
ČVRSTE I POPUNJENE.
Prijedlog g .Lovrenčića za poglavlje «SAPI»
preuzima se u cijelosti, s time što se prihvaća primjedba g. Bauera da je, kada
se govori o životinjama, primjerenije upotrijebiti riječ «sapi» nego riječ
«križa», koju je u svom tekstu predložio g. Lovrenčić.
SAPI: SAPI SU MIŠIČAVE I UMJERENO ŠIROKE,
SREDNJE DUGE I SPUŠTAJU SE OD LINIJE LEĐA U BLAGOM PADU.
Poglavlje «REP» izaziva živu diskusiju.
Unatoč tomu što je bezrepost tendencija u uzgoju hrvatskih ovčara, među
sudionicima prevladava mišljenje da standard treba uključivati i pse koji imaju
rep. Tim više što ne bi bilo uputno propisati kupiranje repa imajući u vidu
suvremenu tendenciju zabrane kupiranja repova, koja sve više dolazi do izražaja
u FCI.
REP: PRIROĐENA BEZREPOST JE VRLO PROŠIRENA.
REP JE SREDNJE VISOKO NASAĐEN, GUSTO I DUGO ODLAKAN, U MIROVANJU OPUŠTEN ILI
NOŠEN U LINIJI LEĐA. U AFEKTU PODIGNUT IZNAD LINIJE LEĐA.
Za poglavlje «PREDNJE NOGE» u cijelosti se
prihvaća tekst koji je predložio g Lovrenčić, uz dopune u kojima se precizira
razmak između prednjih nogu odnosno naglašava dobra povezanost između lopatica
i trupa.
PREDNJE NOGE: PREDNJE NOGE SU SREDNJE
DULJINE, KUTOVI PREDNJIH NOGU NISU IZRAZITO NAGLAŠENI. GLEDANO SPRIJEDA, NOGE
SU USPOREDNE I RAVNE, RAZMAKNUTE ZA ŠIRINU VANJSKOG RUBA PRSNOG KOŠA.
PODLAKTICA JE DOSTA DUGA I MIŠIČAVA. DULJINA NOGE OD PODA DO LAKTA IZNOSI OKO
POLOVICE VISINE PSA U GREBENU. KOSTI PREDNJIH NOGU SU SREDNJE TEŠKE I MORAJU SKLADNO
ODGOVARATI OPĆOJ POJAVI PSA. LOPATICE SU SREDNJE DULJINE, MIŠIČAVE, ČVRSTO
POVEZANE S TRUPOM I NE ZAVRŠAVAJU U NAGLAŠENOM GREBENU.
Za poglavlje «ŠAPLJE» u cijelosti se
prihvaća tekst g.Lovrenčića. No ne prihvaća se njegov prijedlog da se umjesto
naziva «šaplje» i «došaplje» upotrijebe latinski nazivi «carpus» i
«metacarpus», s obzirom na to da su nazivi «šaplje» i «došaplje» već uvriježeni
u našem jeziku, te budući da latinski nazivi nisu upotrebljavani ni za druge
dijelove tijela.
ŠAPLJE: ŠAPLJE JE SUHO, NENAGLAŠENO I INE
ISTIČE SE OD LINIJE NOGE. DOŠAPLJE JE RAZMJERNO KRATKO, S PODLAKTICOM ČINI
BLAGO IZRAŽEN KUT TE GLEDANO SA STRANE, NIJE U RAVNOM PRODUŽETKU PREDNJE LINIJE
PODLAKTICE. ŠAPE SU MALE, ČVRSTE, ZATVORENE I OVALNE. PRSTI SU DOBRO SVEDENI, S
ČVRSTIM JASTUČIĆIMA. NOKTI SU UVIJEK CRNI.
Za poglavlje «STRAŽNJE NOGE» uzima se kao
osnova prijedlog g. Lovrenčića, no neki dijelovi njegova teksta nailaze na
neslaganje prisutnih pa bivaju izvršene stanovite izmjene. Tako se na prijedlog
g. Bauera odbacuje tvrdnja da su stražnje noge paralelne, te dodaje
konstatacija da su stražnja došaplja paralelna i okomita u odnosu na tlo. Isto
tako vlada opća suglasnost glede izmjene rečenice g. Lovrenčića o
nedozvoljenosti čaporaka.
STRAŽNJE NOGE: STRAŽNJE NOGE SU SREDNJE
NAGLAŠENIH KUTOVA. PODKOLJENICA JE NEŠTO DULJA OD NADKOLJENICE, TAKO DA PSU
OMOGUČUJE IZDAŠAN KORAK. STAV STRAŽNJIH NOGU NEŠTO JE ŠIRI OD STAVA PREDNJIH,
DOK SU DOŠAPLJA PARALELNA. DOŠAPLJE JE U ODNOSU NA TLO OKOMITO. SKOČNI ZGLOBOVI
SUHI, DOBRO KIZRAŽENI. BEDRA SU SNAŽNA, PLOSNATIH MIŠIČA, SREDNJE ŠIRINE.
STRAŽNJE ŠAPE SU SU ČVRSTE I ZATVORENE. PRSTI SU DOBRO SVEDENI. ŠAPE SU NEŠTO
IZDUŽENIJE OD PREDNJIH. ČAPORCI SU DOZVOLJENI.
Za poglavlje «KRETANJE» definiciju g.
Lovrenčića svi prisutni smatraju primjerenom, uz dodavanje pridjeva «skladan»
kao nezaobilaznog pri opisivanju kretanja hrvatskog ovčara.
KRETANJE: HRVATSKI OVČAR SE KREĆE SKLADNO,
BRZO, OKRETNO, ŽIVAHNO I LAGANO.
U pogledu poglavlja «DLAKA» dolazi do
podulje diskusije oko toga da li je bolje upotrijebiti termin «dlaka» ili
«krzno». Na kraju prevladava mišljenje da je termin dlaka primjereniji kod
opisivanja pasa. Neslaganje prisutnih izaziva kvalifikacija u prijedlogu g.
Lovrenčića da je dlaka hrvatskog ovčara mekana. Nakon dulje rasprave dolazi se
do zaključka da je dlaku hrvatskog ovčara najbolje okarakterizirati kao čvrstu,
elastičnu i oporu. Što se tiče ostalog, prihvaća se predloženi tekst g
Lovrenčića, ipak uz neke izmjene i dopune u cilju što preciznijeg definiranja
duljine i kakvoće dlake na pojedinim dijelovima tijela.
DLAKA: DLAKA JE CRNA, SJAJNA, ELASTIČNA I
OPORA. NA LEĐIMA JE NAGLAŠENO VALOVITA PREMA NAPRIJED ILI POTPUNO KOVRČASTA.
DULJINA DLAKE NA VRATU, LEĐIMA I BOKOVIMA JE 6-10 CM. PODDLAKA JE MEKANA, GUSTA
I OBILNA. GUBICA, LUBANJSKI DIO GLAVE, VANJSKA STRANA UŠKI I OBRAZI UVIJEK SU
KRATKO ODLAKANI. KRATKA DLAKA JE POSVUDA IZRAZITO RAVNA I OPORA. PREDNJA STRANA
PREDNJIH NOGU I ŠAPE KRATKO SU ODLAKANI, A DLAKA NA STRAŽNJOJ STRANI PREDNJIH
NOGU JE DULJA. STRAŽNJE NOGE SU OD SKOČNOG ZGLOBA NANIŽE KRATKO ODLAKANE, A STRAŽNJA STRANA BEDARA
OBRASLA JE ZNATNO DULJOM I GUSTOM DLAKOM /»GAČE»/. NAJDULJA DLAKA JE NA
«GAČAMA» I NA REPU.
U poglavlju «BOJA» izvršena je destinkcija
između boje pokrovne dlake i boje poddlake. Toleriranje bijelih oznaka krajnje
je ograničeno.
BOJA: POKROVNA DLAKA JE CRNE BOJE. BIJELE
MALE, SIMETRIČNE OZNAKE NA PRSIŠTU SU DOZVOLJENE. PODDLAKA JE TAMNA I GUSTA.
BIJELE OZNAKE NA OSTALIM DIJELOVIMA TIJELA NISU DOZVOLJENE.
Poglavlje «VISINA» izaziva žučnu diskusiju
među sudionicima skupa. Jedna skupina prisutnih, na čelu s g. Horvatom zauzima
se za to da raspon standardom dozvoljenih visina bude povećan (35-55 cm) budući
da se uslijed poboljšane prehrane gornja granica visine kod hrvatskih ovčara
znatno pomakla na više. G. Horvat pritom naglašava da pri ocjenjivanju
hrvatskog ovčara ne bi trebalo pridavati preveliku važnost samoj visini, već
korektnosti tipa i konstitucije. Tim više što je nemali broj danas vrhunskih
primjeraka hrvatskih ovčara viši od 50 cm, pa bi svi oni, kad bismo se strogo
pridržavali visine propisane starim standardom trebali biti diskvalificirani.
Nasuprot njima, druga skupina prisutnih, predvođena g. Bauerom, zalaže se da se
raspon dozvoljenih visina ne mijenja bez obzira na trenutno stanje u praksi
uzgoja hrvatskih ovčara. Kao osnovni argument za svoj stav navode to što bi
toleriranje tendencije povećanja tjelesnih dimenzija kod hrvatskog ovčara
neizbježno dovelo uslijed tromosti do smanjenja njegovih radnih sposobnosti. Na
kraju je nađeno kompromisno rješenje, prema kojemu se određuje samo idealna
visina za mužjake i ženke (45 cm), te time daje široka mogućnost tolerancije.
VISINA: IDEALNA VISINA MJERENA U GREBENU KOD
MUŽJAKA I KOD ŽENKI IZNOSI 45 CM.
Za poglavlje «PONAŠANJE I KARAKTER» te
«UPOTREBA» se na prijedlog gđe Bakal-Krstić u potpunosti preuzimaju rečenice
sadržane u prijedlogu standarda g Špoljarića.
PONAŠANJE I KARAKTER: HRVATSKI OVČAR MORA
IMATI ŽIVAHAN TEMPERAMENT, DOK KARAKTER OVIH PASA MORA BITI POSTOJAN. OSOBINE
SU MU BISTRINA, HRABROST, ŽIVAHNOST, USTRAJNOST, STRPLJIVOST I PROMIŠLJENOST U
RADU.
UPOTREBA: KARAKTERNE OSOBINE HRVATSKOG
OVČARA UVJETUJU DA JE TO PAS KOMBINIRANIH SVOJSTAVA, TJ. UPOTREBLJAVA SE ZA RAD
SA STOKOM (OKUPLJANJE) TE KAO PAS ČUVAR ILI PAS ZA DRUŠTVO.
Za poglavlje «GREŠKE» preuzimaju se točke
koje je predložio g. Lovrenčić. Ispušta se jedino točka 10. koja govori o
prekoračenju standardom propisane visine, budući da u novom prijedlogu
standarda gornja i donja granica dozvoljenih visina nisu precizno definirane,
već je utvrđena samo idealna visina, od koje se dopušta manje ili veće
odstupanje.
DISKVALIFIKACIJESKE GREŠKE
MANJAK 2 PREMOLARA I VIŠE ILI MANJAK
SJEKUTIĆA
PREDGRIZ ILI PODGRIZ
SVJETLE OČI
MANJAK CRNOG PIGMENTA NA NJUŠCI
VISEĆE UŠKE
VUNASTA, SVILENASTA, RAVNA DUGA DLAKA
DUGA DLAKA NA MJESTIMA NA KOJIMA JE
PROPISANA KRATKA
BIJELE OZNAKE NA BILO KOJEM DIJELU TIJELA
OSIM NA PRSIŠTU
PLAŠLJIVOST ILI AGRESIVNOST
GREŠKE KOJE UMANJUJU OCJENU
SVAKO ODSTUPANJE OD STANDARDA OSIM
NAVEDENIH DISKVALIFIKACIJSKIH GREŠAKA
U Zagrebu, 09.prosinca 1995.
Zapisničar:
Ovjerovitelji zapisnika:
Benet Hunjadi Dražen Matičić
Dubravko Lalić