Svakako da je za ovako bitan i
zahtjevan zadatak ovo vrlo malo vremena da bi se sve uspjelo predstaviti i
potkrijepiti činjenicama, nastojat ću to sve staviti ovdje, ali vjerujem i da
će dio željenog izostati zbog nedostatka vremena.
U svakom slučaju, mislim da je ovaj
prijedlog standarda za razliku od svih dosadašnjih možda najpotpuniji i
najprecizniji.
Crvenom bojom u prijedlogu Vašeg
standarda su unijeti moji prijedlozi a ispod teksta također crvenom bojom
izneseno je moje stajalište o navedenim izmjenama i dopunama prijedloga
standarda.
Nadam se da sam barem malo pridonio
boljitku standarda.
HRVATSKI
OVČAR
FCI – STANDARD 277
Objavljen:________________
Zemlja porijekla:
Hrvatska
Datum usvajanja
standarda: ___________________
UPOTREBA:
Hrvatski ovčar je pas kombiniranih svojstava,
što znači da se može upotrebljavati za čuvanje i upravljanje stadom domačih
životinja, kao univerzalni kučni/dvorišni pas ili pak pas za pratnju ali i za druge uporabe. Stoljetni uzgoj hrvatskih
ovčara u ravnici istočne Slavonije uz kuću, dvorište i stado, stvorili su psa
naviknutog i prilagođenog na sve uvjete života. Vrlo se lako obučava.
Hrvatski
ovčar.kakvog mi poznajemo, nije pas koji radi samo ove dvije funkcije, on je u
ovom slučaju multifunkcionalan!
FCI Klasifikacija:
Skupina
1. – PASTIRSKI PSI I OVČARSKI PSI (OSIM ŠVICARSKIH PLANINSKIH PASA)
Sekcija
1. – Ovčarski psi – bez radnog ispita
KRATKI POVIJESNI PREGLED:
Pasmina se najvjerojatnije kroz više stoljeća
razvila od potomaka „sojeničkog psa“
(Canis Familiaris Palustris) na području istočne Slavonije,
dijela Republike Hrvatske.
Istočna
Slavonija je vrlo uzak prostor i daje mogučnost kalkulacije podrijetla pasmine
s drugog područja. Stoga, ova rečenica nema nimalo smisla i treba ju izbaciti
ili preoblikovati da nam ne šteti. Da je
dio Hrvatske - to je neosporno!
Postoji hipoteza prema manuskriptu biskupa
Petra iz 1374. godine po kojoj je pasmina pristigla u Hrvatsku prilikom
doseljenja Hrvata iz njihove prijašnje domovine.
Hrvatskog ovčara, u njegovom
okruženju, zovu od pamtivjeka njegovim narodnim imenima pulin i bujtar a isto
se ime koristi i u susjednim državama na područjima gdje živi hrvatski puk.
Početak sistematskog uzgoja hrvatskih ovčara
započinje prof. Stjepan Romić 1935.
Na 1. državnoj izložbi pasa u Zagrebu
29.-30.10.1949. godine pasmina je zvanično prezentirana. Prvi standard za
pasminu sastavlja dr. Otto Rohr 1951. godine, a priznanje od FCI-a uslijedilo
je 31.01.1969. godine.
O samom
imenu hrvatski ovčar je u više navrata pisano i stajališta sam da bismo se
trebali osvrnuti na njegova narodna imena i ista unijeti u standard. Tako se
primjerice on u narodu zove bujtar (bujdar) i pulin te smatram vrlo bitnim isto
unijeti na način da se uvede nova rečenica kako sam naveo ili sličnog sadržaja.
Isti dodatak imenu postaviti u nazivu pasmine ili ovdje u kratkom povijesnom
pregledu, mada sam mišljenja da je sasvim dovoljno samo spomenuti ga u
kontekstu imenom Pulin.
OPĆI IZGLED:
Hrvatski ovčar je pas srednje veličine,
špicolikog rustičnog izgleda, glava „lisičjeg“ izraza, sa karakterističnom
dlakom i obojenošču. Izgled odaje ponosnog, čvrstog, zbijenog, ali nipošto
grubog psa. Karakterne osobine pasmine su bistrina, smjelost, hrabrost, odvažnost, pronicljivost, originalnost, kuražnost, opreznost, živahnost,
ustrajnost, strpljivost i promišljenost u radu.
U svom radu osim što to radi izuzetno brzo i požrtvovno, vrlo je
odvažan u namjeri da to isto učini i svaki puta to radi na svoj originalan način
kako bi olakšao i sebi i vlasniku, a posebno mu se ističe pronicljivost jer
predviđa kako će stoka reagirati u određenim situacijama pa se tako postavlja.
Što se tiče
kuražnosti, mislim da riječ nije najpogodnija i da se može naći puno ljepša
zamjenska riječ za isto značenje a to je po meni odvažnost. Treba paziti na
riječi jer bi se kod prijevoda, tko ne poznaje dobro naš jezik a prevodi na
francuski, njemački i španjolski (engleski jezik nije toliko problem) mogao
krivo prevesti i pogrešno protumačiti a to onda više nije to! Vjerojatno bi
bilo dobro uopće, a u kasnijem tekstu je dosta često, sve strane riječi
zamjeniti našim izrazima a u zagradu staviti uobičajene izraze (konkavan,
fleksibilan, originalan, , . . . ) Isto tako, rustično i „lisičja“ bi trebalo
zamjeniti više pogodnijim riječima i lakše razumljivim širokom krugu kinologa.
Mada lisičja glava predstavlja suhu i užu glavu često s lakšim kostima čeljusti
i nešto izduženiju pa smatram da to ne bi trebalo stajati, iako sam se i sam
jedno vrijeme zalagao za to. Svakako da je glava HO više „lisičja“ nego „vučja“
ali da se ne bi krivo tumačilo, trebalo bi to u standardu bolje opisati. A
rustikalno bi u ovom slučaju trebalo značiti – sta? Neugledno, neuredno, nešto
starog izgleda, . . .
VAŽNE PROPORCIJE:
Visina grebena:dužina tijela = 100:108 do 110
mužjaci
Visina grebena:dužina tijela = 100:108 do 112
ženke
Duljina lubanje:duljina gubice = 55:45
Duljina glave iznosi 42% visine grebena
Visina lakta iznosi 50% visine grebena
Visina skočnog zgloba iznosi 20/25% visine
grebena
Visina i
drugi parametri koje sam obrađivao kroz niz godina a obuhvatio sam osim svojih
izmjera koje uistinu za sada nisam sve obradio i publicirao, ali sam obradio i
sve rađene izmjere prije mojih i uporedio tabelarno s mojim, ne poklapaju se u
mnogočemu s ovim prijedlogom.
Smatram da
hrvatski ovčar ne smije biti dug pas a ovim izdužavanjem mu se gubi statika i
eksplozivnost, odmiče se od svojih sjevernih i istočnih „varijanti“ i na taj im
način daje mogučnost dokazivanja nečega što smo do sad osporavali. Oni nisu
predmet pisanja ali mora se naglasiti i neke sličnosti s njima. Ne treba
bježati u stranu zbog sličnosti već svakako te sličnosti moramo iskoristiti.
Dakle,
hrvatski ovčar je blago izdužen pas, mužjak 4-8% a ženke nešto duže 6-10% dok
visina nije toliko bitna ako se pri pregledu psa prvenstveno daje prednost tipu
psa.
Preciznije
o visini grebena i dužini tijela u dijelu o visini i dužini psa na kraju
pisanja.
PONAŠANJE / TEMPERAMENT
Hrvatski ovčar je živahnog temperamenta, karakterno
to je pas mirne prirode, koji je privržen i odan vlasniku. Ne smije biti
agresivan niti plah. Mora biti zainteresiran za sve što se događa oko njega, komunikativan je i društven.
Vrlo je
komunikativan i društven a svoju prisutnost pokazuje svojom aktivnom
prisutnošču i lajanjem pri odvijanju radnji. Niti u jednom slučaju ne smije
pokazati odstupanje od iznesenog a poglavito znakove neurotičnosti, agresije, i
druge neprimjerene radnje jednog dobrog radnog psa. Rado se druži s drugim
životinja pri čemu ih uvijek pokušava podrediti sebi i uvoditi red, nije
svadljiva „osoba“ ali se ne boji ući u sukob ni s najjačim i najvećim
suparnikom samo da bi se dokazao u svom ispravnom radu i pri tome ne popuštajući
ni najmanje!
GLAVA:
Mesocefalni tip, tupoklinastog oblika, dužine
42% visine grebena. Lubanjski dio se prema gubici odnosi 55:45 %. Gornje
longitudinalne linije lubanje i gubice su paralelne. Koža mora prianjati uz
lubanju i ne smije stvarati bore.
LUBANJSKI DIO:
Zaobljava se harmonično sa svih strana.
Širina lubanje nije veća od polovice ukupne dužine glave (cefalni index
oko 50). Karakterističan je ovalni
lubanjski dio glave. Čeona brazda nije jako izražena. Očni lukovi nisu
istaknuti, kao ni obrazi koji su suhi, zaobljeni i mišičavi. Sa stražnje strane
lubanja završava s naglašenom potiljnom kosti.
Stop: srednje naglašen, srednje dubok i
srednje dug.
PREDIO LICA:.
Gubica: sužava se prema
njuški (konusne forme). Nosni hrbat je ravan i paralelan s linijom lubanje.
Inferiorni profil gubice je formiran od donje vilice koja mora biti čvrsta i
skladno razvijena kako ne bi remetila skladnost gubice.
Usnice: su srednje debele,
savršeno prilježu uz gubicu, izvana su crno pigmentirane. Usni kut nije
vidljiv.
Njuška: se ne smije uzdizati
niti spuštati u odnosu na liniju nosnog hrpta sa zaobljenim rubom. Nozdrve
moraju biti dovoljno otvorene, ali ne naglašene. Gledana iz profila, njuška ne
strši sa strane prednje plohe gubice. Cijela njuška, kao i unutrašnjost nozdrva
mora biti crno pigmentirana.
VILICE / ZUBALO:
Vilice su snažne, dobro razvijene, a zubi
bijeli i pravilno raspoređeni u vilicama. Zubalo je škarastog ili klještastog
zagriza. Sjekutići su okomito usađeni u vilice. Poželjno je kompletno zubalo
(42 zuba prema zubnoj formuli). Manjak do 4 x P1 tolerira se bez kažnjavanja. Manjak M3 se ne uzima u obzir!
Kasnije u
donjem tekstu se navodi i M3 da se tolerira te bi stoga bilo zgodno i ovdje
unijeti istu stavku mada sam mišljenja ako nedostaju sva četiri P1 što je
svakako previše, a uz to se dozvoljava još i nedostatak M3 da je to isuviše
puno nedostataka.
To se ne
treba dozvoliti s moga stajališta. Poglavito ako se uzme u obzir da ženka s
nedostatkom 4xP1 i nedostatkom M3 dolje lijevo se pari s mužjakom s nedostatkom
4xP1 i nedostatkom M3 dolje desno ili još gore s iste strane kao i ženki –
pitanje je kud dalje s tim psima, njihovim potomcima i nadalje? To po meni
dovodi do propasti pasmine u svakom slučaju. Sasvim je dovoljno tolerirati
nedostatak do dva zuba iz bilo koje ove kombinacije s time da u uzgoj ne smiju
ulaziti psi koji se pare s ovim nedostacima, odnosno pas i ženka kojima
nedostaju zubi nemogu se međusobno pariti!
OČI:
Srednje velike, bademastog oblika,
polulateralnog položaja (pod kutem od 30-40°). Očna jabučica nije „izbačena“
niti „uvučena“ (oko nije buljavo niti duboko usađeno). Boja irisa se kreće od
crne do tamne kestenjaste boje. Očni kapci ne smiju biti opušteni niti uvrnuti
na unutra. Rubovi očnih kapaka moraju biti obrubljeni neprekinutom crnom
linijom. Pogled mora biti inteligentan, vedar, živahan
i znatiželjan.
Izraz vedar
mislim da nije potrebno komentirati ali tim pogledom daje do znanja svoju
voljnost za radom,igrom, komunikacijom s ljudima, svoju pristupačnost, . . .
UŠKA:
Ima oblik jednakokračnog trokuta, čiji je vrh
neprimjetno blago zaobljen, a vanjske linije uški su gotovo paralelne i okomite na tlo.
Uho je usađeno u liniji koja prolazi vrhom njuške i unutrašnjim očnim kutom.
Dužina mu iznosi oko 42% dužine glave. Veličina uha mora biti u proporciji s
veličinom glave, izrazito je nepoželjno preveliko (dugačko) uho.
Postoje dva načina nošenja uški:
1.
Stršeće
uho – kada je cijelo tijelo uške stršeće
2.
Stršeće
uho s povijenim vrhom – tada 3/5 tijela uške mora biti stršeće, a zadnje 2/5
moraju biti povijene na dolje.
Asimetrično nošenje uški (jedno stršeće,
drugo povijeno) predstavlja grešku oblika koju treba kažnjavati, kao i meke i lelujave uške.
Već duži
niz godina, nije mi jasan pojam zaobljenog vrha uške, pa se pitam ima li to
zaobljenje oblik kao uške kod goniča npr.
Mislim da
to nije dobro definirano i da bi trebalo stajati da mu je vrh neprimjetno
zaobljen. Na kraju, i svi ostali psi imaju zaobljene uške osim kupiranih pasa. Također,
trebalo bi postaviti u standard preciznije nošenje uški na način da se naglasi
kako su linije uški s vanjske strane gotovo paralelne a zamišljena linija koja
prati te paralelne linije su okomite na podlogu.
Pod manama
treba unijeti „mekano i lelujavo“ uho te razmaknute i neparalelno nošene uške.
Naglasak na
asimetrično nošenje uški mi se sviđa što je unijeto u standard jer danas to
mnogi koriste za krivo tumačenje standarda a sad se i to rješava.
VRAT:
Srednje dužine, mišičav, prema glavi se
sužava, harmonično je povezan s tijelom. Gornja i donja linija vrata su ravne.
Duljina vrata iznosi oko 42% visine grebena, nošen je pod kutom od 45° u odnosu
na horizontalu.koža na vratu mora biti pribrana, bez nabora.vrat djeluje
snažnije zbog bujne dlake („okovratnika“), a posebno je to izraženo kod
mužjaka.
TIJELO:
Snažno, skladno razvijeno, ali elegantno. Ono
ima oblik položenog pravokutnika, što znači da je dužina tijela mjerena od vrha
ramene kosti do sjedne kosti u odnosu na visinu grebena: kod mužjaka za 8-10%,
a kod ženki 8-12%. Ukoliko se prihvati moje
mišljenje, dužina tijela se mjenja
Greben: je srednje izražen,
dok je prijelaz u vrat postupen.
Leđa: su ravna i mišičava a širina mjerena
iza lopatica iznosi oko 32% visine grebena. Prilikom kretanja linija leđa treba
biti što mirnija.
Slabine: su kratke, mišičave
i dobro povezane s leđima i sapima. Prelaze u leđnu liniju bez istaknutog
prijelaza. Kod ženki, slabine su nešto duže nego kod mužjaka.
Sapi: su mišičave, snažne, široke, te u
blagom luku zaobljene. Dužina im iznosi 32% visine grebena. S horizontalom
zatvaraju kut od 20-30°.
Grudi: su duboke,
prostrane ali ne preširoke ili bačvaste. Grudni koš mora dopirati do laktova.
Opseg grudnog koša iznosi prosječno 120-125% visine grebena. Rebra su dobro
zasvođena. Prsa su široka. Njihova širina između lateralnih vrhova treba
iznositi minimalno 25% visine grebena.
Donja linija tijela: profil trbuha
neznatno se penje u odnosu na profil prsne kosti, tako da je trbuh lagano
uvučen (blago usukan).
REP:
Predstavlja nastavak linije sapi. U korjenu nešto deblji prema vrhu se blago sužava, srednje
visoko nasađen do visoko. Dužina mu se kreće prosječno 45-55% visine
grebena. Po dužini treba dopirati do skočnog zgloba ili je nešto duži (obično
2-3 cm). U mirovanju rep je nošen ispod horizontalne leđne linije, obično
„sabljasto“ ili „lulasto“. U afektu je nošen iznad leđne linije „srpasto“, ali
je dozvoljeno „prstenasto“ ili „zarolano“ nošenje, što znači da rep može biti
uvijen („oslonjen“) na leđa. Bogato je odlakan („perjanica“) a dlaka perjanice se kreće od kovrčave do gotovo ravne dlake,
prateći odlakanost psa. Obično je dlaka na „perjanici“ nešto manje kovrčava do
skoro ravna ali bogata.
Postoje primjerci s prirodnom bezrepošču ili
urođeno kratkim repom.
Dužina repa nije odlučujuća ali
blagu prednost imaju oni s punom dužinom repa i oni s prirodno kratkim-bezrepi
psi.
Nije
navedeno kako je rep nasađen ali pretpostavljam da se navođenjem nošenosti repa
smatra da je srednje visoko do visoko-
obzirom na toleriranje zavrnutosti repa, nasađen ali to sve treba
navesti. Isto tako, u korijenu mu je nešto deblji, ne pretjerano deblji ali
deblji i sužava se prema vrhu. Vrh repa mora predstavljati prirodni završetak a
nikako nagli prekid zadebljanjem - bilo kupiranjem ili prirodnim naglim
skračenjem kao u divlje mačke.
Rep je
dosta diskutabilan jer nije u pasmini ujednačen, tako se pojavljuju potpuno
repati s dugim repom, repati s prirodnim skraćenjem (kraći rep za koji pršljen),
kratkorepi (oni sa par pršljenova) i oni prirodno bez repa (ima svega jedan do
dva vidljiva repna pršljena ili čak nijedan). Kome dati prednost pri uzgoju i
odabiru na izložbama, trebali bi se dogovoriti na okruglim stolovima ali u
standard treba unijeti sve ove dužine! Ako nam je zabranjeno kupiranje a i radi
kinološke kulture ne treba rezati rep jer su jednako lijepi repati, kratkorepi
i kusavi, ostaje pitanje šta raditi s onim psima koji imaju rep ni vamo ni tamo
primjerice oni koji imaju rep 13cm a prirodno su takvi? Stoga bi u standard
trebalo osim već danog opisa unijeti i gore navedeno.
Kod pasa
koji su inače jako bogati dlakom, perjanica je obično jako bogata ali i često
prati kovrčavost cijelog tijela. Možda bi bilo zgodno ovu pojedinost
evidentirati kao mogučnost da se perjanica pojavljuje od kovrčave do gotovo
ravne dlake, ali uvijek vrlo bogata, prateći odlakanost psa. Nedostatak bogate
perjanice treba kažnjavati.
NOGE:
PREDNJE NOGE:
Općenito: moraju biti proporcionalne
s tijelom. Visina prednjih nogu od tla do lakta iznosi 50% visine grebena.
Kosti nogu su snažne, ali ne grube sa snažnom muskulaturom. Frontalno linija
koja povezuje rame, prolazi laktom, te kroz os podlaktice i šape, paralelna je
s osi tijela psa i okomita na tlo.
Ramena: lopatica je srednje
dužine, otprilike 34-36% visine grebena, na vrhu zaobljena, dobro prilježe uz
tijelo psa i s nadlaktičnom kosti formira kut 90-110° koji omogućuje normalan
pokret lakta. Mišići su snažno razvijeni.
Nadlaktica: je dobro povezana s
tijelom. U dvije gornje trećine treba biti mišičava i snažna, dok je u svom
donjem dijelu nadlaktica lagano distancirana od tijela. Dužina nadlaktice
iznosi oko 25-30 % visine grebena. Kut pod kojim je nagnuta na horizontalu
iznosi 50-60°. Središnja površina nadlaktice treba biti paralelna sa srednjom
površinom tijela.
Laktovi: su dobro
priljubljeni uz tijelo.
Podlaktica: je vertikalna i
mišičava. Lakat se nalazi u liniji koja je paralelna sa srednjom osovinom
tijela. Vrh lakta se treba nalaziti na okomitoj osi spuštenoj sa stražnjeg kuta
lopatice. Kosti su srednje teške i moraju odgovarati proporcijama tijela.
Šaplje: je elastično i
treba nastavljati vertikalnu liniju podlaktice, elastično je a graškasta kost
treba biti izražena.
Došaplje: je kratko i
fleksibilno. Sprijeda gledano smjer
treba biti na istoj vertikalnoj liniji koja ide kroz os podlaktice. Gledano iz
profila, šaplje nije okomito na tlo, već je pod kutem od oko 75° u odnosu na
tlo.
Prednje šape: su ovalnog oblika (više mačje nego žličaste), s međusobnim sakupljenim i
zaobljenim prstima. Mekuši su elastične i čvrste, crno pigmentirane. Nokti
snažni, zaobljeni i također crno pigmentirani.
Prednje
šape su više mačje nego žličaste, stoga bi trebalo isto unijeti u standard.
Hrvatski
ovčar nije težak pas i upravo stoga on ni nema žličaste šape koje ublažuju
doskok i rasterećuju teret psa na veću površinu. A s mačjim šapama većom silom
na manjoj površini (mačja šapa) tiska
tijela u određenom pravcu i to ga čini startnijim i bržim psom.
ZADNJE NOGE:
Općenito: snažne ali ne
preteške, elastične u pokretu, srednje otvorenih kuteva.
Bedro i potkoljenica: su dugački, široki,
pokriveni mišičima. Stražnja strana im je blago konveksna. Dužina im je oko 30%
visine grebena. Vertikalna linija koja prolazi kroz butinu treba biti paralelna
sa srednjom osi tijela. Kut što ga zatvara karlična kost s bedrenom kosti iznosi
90-110°. Potkoljenica je mišičava, duža od buta, a dužina joj se kreće oko 40%
visine grebena. Kut na horizontalu iznosi 55-60°.
Skočni zglob: visina oko 20-25%
visine grebena, snažan, čvrst i širok, gotovo okomit na
površinu. Vertikala koja prolazi nešto do znatno
ispred prstiju stražnjih nogu treba se poklapati s linijom spuštenom od
vrha sjedne kosti do zemlje.
Meni ovakva
definicija postavki skočni zglob-sjedna kvrga nikako ne odgovara, držim da
linija spuštena s donjeg dijela sjedne kvrge preko koljena spušta se na tlo
nešto ispred prstiju psa ne prolazeći linijom skočnog zgloba koji je gotovo
okomit. Prijedlogom opisa izgleda pas „podvučenih“ nogu a večina pasa takvog
stava odavat će izgled nadgrađenog psa ako ne i sama nadgrađenost, samim time
neće uspijevati probijati se do vrha izložbe što nam nije cilj. Kutovi su
relativno dobri ali nije, barem po meni dobro regulirana ta linija kako sam
naveo.
Došaplje: je snažno,
elastično. U odnosu na tlo treba biti pod kutom od cca 80-90°.
Stražnje šape: su nešto izduženije
je prednjih šapa. Ostale karakteristike su iste kao i kod prednjih šapa.
Čaporak: zadnje noge mogu biti bez čaporaka,
ali mogu imati jednostruke ili dvostruke čaporke. Sva tri slučaja su jednako
vrijedna.
HOD / KRETANJE:
Korak je dugačak sa snažnim potiskom.
Kretanje mora biti skladno, ne smije se odvijati u trzaju, pri kretnji leđa
moraju ostati što mirnija, a ekstremiteti se ne smiju križati. Pri kretanju
podizanje nogu ne smije biti prenaglašeno, već se mora dobivati dojam kao da
pas „lebdi“.
Građom
tijela kao do sad hrvatski ovčar nije bio kasač već više trkač, stoga ove
izmjene u standardu pozdravljam. Međutim, dobrog kasača čini dugi, što duži
korak a kutovi nogu kao i sama dosadašnja građa HO to ne dozvoljavaju. U kasu,
govorim iz iskustva, mnogi HO prelaze u trk upravo zato što mu je pasminska
osobina bila kratak korak a ovdje se na dva mjesta spominje korak, prvo;
dugačak korak sa snažnim potiskom (što mi se sviđa) a drugo; odmah potom se u
nastavku navodi „od skraćenog do srednje dugog“ što svakako treba mjenjati. Moj
je prijedlog da se rečenica Dužina koraka
se kreće od skraćenog do srednje dugog u potpunosti izbaci iz prijedloga
standarda. Svakako da treba naglasiti da je kas najpoželjniji oblik kretanja a
svako drugo kretanje poput prelaska u galop treba kažnjavati na određeni način.
Ostalo se čini urednim
KOŽA:
Elastična i tanka na bilo kojem mjestu
tijela, posebno na predjelu uški, te na prednjim nogama. Općenito koža mora
dobro prianjati uz tijelo, te mora biti pigmentirana boje škriljevca! Konture
očnih kapaka, nuške, unutrašnost nozdrva, vrhovi usnica (s vanjske strane),
mekuši, nokti, područje oko analnog otvora, te kod ženki i stidnica, moraju
biti tamno pigmentirane.
Unutrašnja strana usnica ne smije biti bez
pigmenta (boja mesa), već ona mora biti pigmentirana kao i nepce, što tamnije
to bolje.
DLAKA:
Bujna, gusta, relativno mekana dobre
kvalitete, što znači da ne smije biti vunasta ili oštra pod opipom. Sastoji se
od pokrovne dlake i poddlake. Pokrovna dlaka je valovita do kovrčava (kudrava)
dužine 6-14 cm, mora biti odstojeća i elastična. (Uzduž gornje linije leđa dlaka ne smije
formirati razdjeljak!) U prošlosti
su psi imali „razdjeljak“ na grebenskom dijelu leđa koji nije bio rijedak ali
se vremenom izgubio, danas je njegova pojavnost moguća i ne treba ga
kažnjavati“
Razdjeljak kao
pojavnost u pasmini treba bilježiti kao nekdašnju pojavnost u pasmini a nikako
penalizirati! To nije nikakav grijeh niti greška, a od silnih priča da se to
može riješiti kozmetičkim putevima i groomingom – donekle stoji i to samo u
površnim slučajevimai, ali to onda gubi smisao zaštite izvornog oblika. Osobno,
ljepši su mi psi bez razdjeljka ali to se ne smije ni u kom slučaju kažnjavati
ili ne daj bože isključivati iz uzgoja što ovo navođenje ukazuje.
Kod pasa
koji su jako kovrčavi, ta pojavnost izostaje a kod pasa manje kovrčavosti se
obično pojavljuje, u manjem broju jedinki.
Stoga
predlažem da se ovaj stavak izbaci ili preformulira „U prošlosti su psi imali
„razdjeljak“ na grebenskom dijelu leđa koji nije bio rijedak ali se vremenom izgubio,
danas je njegova pojavnost moguća i ne treba ga kažnjavati“
Poddlaka gusta, zbijena i mekana, koja s
pokrovnom dlakom formira odličan zaštitni pokrov tijela koji štiti psa.
Dugačka dlaka se nalazi na predjelu vrata
(„okovratnik“), leđima, sapima, rebrenom području, sa stražnje strane prednjih
nogu („zastavice“), stražnjim nogama („gače“), repu („perjanica“) ako nije
kratak. Najduža dlaka nalazi se na „gačama“ i korjenu repa.
Kratka dlaka je ravna, dužina joj iznosi
1-1,7 cc, nalazimo je na gubici, čelu, uškama, predjelu oko očiju, obrazima, s
prednje strane podlaktice, prednjoj strani došaplja, na kompletnom šaplju te
šapama prednjih nogu. Na stražnjim nogama dlaka je kratka na šapama i šaplju
sve do skočnog zgloba. Dlaka na tjemenu je nešto duža , čija dužina iznosi oko
3,5 cm.
Kod ženki je dlaka obično kraća, mekša i
slabije izdašna po obimu nego kod mužjaka.
BOJA:
Dlaka je ravnomjernog tona sjajne crne boje, mada se zna pojaviti i u drugim bojama.
Hrvatski
ovčar nije pas postojane crne boje, ta je boja produkt jednostrane selekcije po
boji što se dade iščitati i iz Romićevog rada o hrvatskom ovčaru iz 1977. Gdje
kaže da su korišteni u uzgoju sami psi crne boje ali je dozvoljavao i neke
druge boje (osim „plave“ vjerojatno se susretao i s drugim „necrnim“ bojama
poput smeđe, žute, bijele, . . ..
On se u
seoskim sredinama nalazio u različitim bojama od kojih je crna bila
najzastupljenija, upravo kao i kod njegovih srodnika/varijanti na istoku i
sjeveru. I opet, nije crna boja jedina boja.
Mišljenja
sam da se treba uvesti u standard i druge boje na način da se naglasi da se
osim crne, pojavljuje hrvatski ovčar, uistinu porijetko, i u drugim bojama.
Obzirom da
je navedeno da je pas ravnomjernog tona sjajne crne boje, slijedni nedostaci (iz
prijedloga standardu dolje navedeni) bi se trebali prenijeti u nedostatke a po
prijedlogu predlagatelja standarda
Pojedinačne bijele
dlake ravnomjerno pomiješane u osnovnoj crnoj dlaci (skoro neprimjetno) su
dozvoljene. Skup bijelih dlaka (bijeli pramen) kao niti izražena bijela
protkanost po tijelu ili nogama nije dozvoljena.
Oznake bijele boje
dozvoljene su na prsima, ako su manjeg inteziteta (max. Širine 5,0 cm). Bijele
oznake na bilo kojem drugom dijelu tijela nisu dozvoljene.
Boja poddlake obvezno crna. Prilikom
mjenjanja dlake, poddlaka obično postaje sivkasta, ili ima čak smeđu nijansu,
tako da takva pojava nije greška!
Kod pasa
drugih boja, boja poddlake prati osnovnu boju.
Razumljivo je da pas koji nije crn ne može imati crnu poddlaku već
da ona prati svojom obojenošču osnovnu boju, ali mora imati crne sluzokože i
nokte!
VISINA:
Idealna visina grebena kod
mužjaka iznosi 44-50 cm, a kod ženki 42-47 cm. Dozvoljena je tolerancija kod
mužjaka i ženki ±2 cm bez kažnjavanja.
Visina po
ovome prijedlogu meni kao uzgajaču odgovara, ali pitam se koliko ćemo ovakvih
pasa onda imati na raznim priredbama oblika ako one niže i one višlje
isključimo. Koliko ćemo pasa u stvari na ovaj način trajno izgubiti?
Moramo
gledati da nam je sada hrvatski ovčar počeo bivati sve popularniji u agility
svijetu i da ga traže kao manje jedinke ili kao veće jedinke a to se sve ovim
prijedlogom isključuje, što svakako nije dobro. Mišljenja sam da se na visinu
ne treba gledati tako strogo ako je tip psa pravi bio on 40, 45 ili 52 cm!
Osobno više volim one do 50cm ali radi dobrobiti kinologije ne bismo smjeli
robovati centimetrima. Smatram da bismo u standard trebali uvesti samo idealni
okvir visine pasa (kako smo se dogovorili na đakovačkom okruglom stolu o HO i
to da je idealna visina za oba spola 45cm)) a ne nikako ograničenja. Stoga
predlažem da se zavede da je idealna kao što je predloženo s time da se ženkama
spusti predložena donja granica na 40cm, mada se svaka visina koja nije na
štetu tipu psa dozvoljava (osim pretjerane visine). Tolerancija od ±2 cm je
sasvim dovoljna.
Neka od
mojih izmjera upravo o tome kazuju a u nastavku donosim preglednu tabelu
porasta i sniženja visine grebena i dužine tijela kroz različito vrijeme (od
1935. do 2005., mada ipak nisu sve moje izmjere još završene i obrađene,
poslije 2005.).
U privitku
dostavljam rad o skupnim izmjerama a njime nisu obuhvaćene moje izmjere u
Zdencima, selima Požege i Broda, a u pripremi su i ostale izmjere iz Oprisavaca
i okolnih sela, nešto pasa iz BIH te pasa koje sam igrom slučaja našao a nisu
svrstani u nijednu skupinu). Napominjem da su to sve izmjere uzimane samo
jednom i nisu korišteni psi mjereni više puta u različitoj starosnoj dobi, već
se radi o jedinkama, svaka izmjera novi pas!
Izmjera
|
spol
|
n
|
prema
|
prosjek
|
povećanje
/ umanjenje u cm u odnosu na:
|
||||
spolu
|
A
|
1
|
2
|
3
|
|||||
A
|
visina
|
muški
|
224
|
112
|
43,51
|
.
|
|||
ROMIĆ
|
grebena
|
ženski
|
112
|
43,06
|
.
|
||||
1935-1977.
|
dužina
|
muški
|
224
|
112
|
46,89
|
.
|
|||
tijela
|
ženski
|
112
|
45,82
|
.
|
|||||
visina
|
muški
|
75
|
36
|
46,88
|
3,37
|
.
|
|||
1
|
grebena
|
ženski
|
39
|
44,29
|
1,23
|
.
|
|||
ROHR
|
dužina
|
muški
|
75
|
36
|
51,26
|
4,37
|
.
|
||
1960.
|
tijela
|
ženski
|
39
|
49,93
|
4,11
|
.
|
|||
2
|
visina
|
muški
|
27
|
14
|
47,43
|
3,98
|
1,45
|
.
|
|
Špoljarić, Fury,
|
grebena
|
ženski
|
13
|
44,53
|
1,47
|
0,24
|
.
|
||
Skalicki, Urošević
|
dužina
|
muški
|
27
|
14
|
50,14
|
3,25
|
-1,12
|
.
|
|
tijela
|
ženski
|
13
|
47,31
|
1,49
|
-2,62
|
.
|
|||
visina
|
muški
|
41
|
20
|
46,00
|
2,49
|
-0,88
|
-1,43
|
.
|
|
3
|
grebena
|
ženski
|
21
|
43,00
|
-0,6
|
-1,29
|
-1,53
|
.
|
|
Špoljarić
|
dužina
|
muški
|
41
|
20
|
50,60
|
3,17
|
-1,20
|
-0,80
|
.
|
1990.
|
tijela
|
ženski
|
21
|
47,30
|
1,57
|
-2,57
|
-0,01
|
.
|
|
visina
|
muški
|
63
|
33
|
47,48
|
3,97
|
0,6
|
0,05
|
1,48
|
|
4
|
grebena
|
ženski
|
30
|
44,06
|
1,00
|
-0,23
|
-0,47
|
1,06
|
|
Kormoš
|
dužina
|
muški
|
63
|
33
|
49,42
|
2,53
|
-1,84
|
-0,72
|
-1,18
|
2000-2005.
|
tijela
|
ženski
|
30
|
46,31
|
0,49
|
-3,62
|
-1,00
|
-0,99
|
|
visina
|
muški
|
430
|
215
|
46,26
|
3,45
|
0,39
|
-0,69
|
1,48
|
|
6
|
grebena
|
ženski
|
215
|
43,78
|
0,77
|
-0,43
|
-1,00
|
1,06
|
|
PRESJEK
|
dužina
|
muški
|
430
|
215
|
49,66
|
3,33
|
-1,39
|
-0,76
|
-1,18
|
tijela
|
ženski
|
215
|
47,33
|
1,91
|
-2,90
|
-0,50
|
-0,99
|
GREŠKE:
Svako odstupanje od naprijed navedenih točaka
mora se smatrati greškom, čije vrednovanje treba stajati u točnom omjeru prema
odstupanju koje bi moglo utjecati na zdravlje i dobrobit psa kao i na
sposobnost obavljanja radnji koje su tipične za pasminu.
DISKVALIFIKACIJSKE GREŠKE:
-agresivnost ili plašljivost;
-lubanja kraća od gubice;
-jako kratka gubica (kada glava gubi pasminsku tipičnost);
-nosni hrbat jako konveksan ili konkavan;
-opuštene ili kratke usne koje ne pokrivaju očnjake kada
pas ima zatvorena usta;
-njuška koja nije pigmentirana (više od 20%), isključuju
se dijelovi njuške koji su uslijed ozljeda za vrijeme rada psa periodično ili
stalno izgubili pigment;
-predgriz ili podgriz, križno zubalo;
-manjak više od 4xP1 predkutnjaka, odnosno manjak bilo kojeg
drugog zuba (sjekutića, očnjaka, ili kutnjaka), manjak kutnjaka M3 se ne uzima
u obzir!
-bilo koji oblik strabizma, plava boja šarenice („riblje
oko“)
-jako opušteni kapci;
-nepigmentiranost očnih vjeđa (čak i najmanji znak!);
-potpuno viseća uška, ili znakovi korekcije uški;
-nesrazmjerno dug pas;
-dužina tijela manja od visine grebena (forma“
stojećeg“ pravokutnika);
-prekratke noge (podlaktice.podkoljenice) u odnosu na
visinu psa („pas nizak na nogama“);
-izrazita neharmoničnost prilikom kretanja;
-depigmentacija mekuši;
-potpuno nepigmentirana koža;
-dlaka kraća od 4 cm na predjelu grebena;
-potpuno ravna dlaka, vunasta dlaka;
-dugačka dlaka na onim dijelovima tijela na kojima mora
biti kratka, tj. duga dlaka po cijelom tijelu koja formira „pletenice“ (kao kod
pulija“);
-pojava bijelih oznaka ili pramenova na bilo kojem dijelu tijela osim na prsima;
-izražena bijela protkanost po tijelu i nogama;
-bijele oznake na prsima šire od 8,0 cm;
.primjerci izvan dozvoljenih granica i tolerancija visine
grebena;
-monorhid, kriptorhih, defekti u razvitku testisa ili
znakovi korekcije;
-svaki kozmetički (šišanje ili trimanje) ili
kirurški zahvat (kupiranje repa, uški, čaporaka) na psu:
Mišljenja
sam da ovo ne trebam popratiti komentarom
NB. Mužjaci moraju imati dva normalno razvijena testisa
koji su potpuno spušteni u skrotumu.
XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX
Što se tiče ostalih autohtonih
pasmina pasa, iskreno, nisam ulazio u njihovu problematiku jer smatram da ima
puno više ljudi upućenih u to. Svoje sam komentare bazirao isključivo na ono
što sam primjetio.
DALMATINSKI PAS
imam prijedlog za korekciju
veličini točki kod dalmatinskog psa tako da glasi da najveća točka na tijelu
psa ne smije nikako prelaziti veličinu obojnosti oka skupa s obrubom
odgovarajuće boje. To znači da niti jedna točka na tijelu ne smije biti veća od
veličine oka a u krajnjem slučaju ako je pas pigmentiran oko oka u vidu
monokla onda točke na tijelu ni u kom
slučaju nesmije prelaziti veličinu obojenosti područja oko oka, dakle; „Veličina
pigmentiranih točaka i pigmentacije u obliku koji je primjeren okruglom obliku,
ne smije biti veći od veličine oka i njegovog tamnog obruba.“
POSAVSKI GONIČ
Kod posavskih goniča treba
unijeti dvije stvari;
1. Da
su nekada posavci bili i u drugim vrstama dlake i to; Osim
današnjeg posavskog goniča koji je izrazito kratkodlaki s gustom poddlakom,
nekad je bio i oštrodlaka forma te dugodlaka forma posavskog goniča.“
Kao takvog,
te pojavnosti ne treba kažnjavati već ih treba preusmjeravati u pravcu uzgoja
oštrodlakih tipova. Ovo je bitno jer se vremenom mogu standardizirati upravo
ovi oblici a sad im dajemo „temelj“ toj kasnijoj standardizaciji.
Prateći
stanje na terenima, ukazivao sam na to puno puta kinolozima a i pisao sam o
tome da se kod pigmentiranosti PG pazi na dvije stvari, prva; veličinu bjelina
i druga; pojavnost svjetle nijanse do gotovo bijele u obliku linije na plečki
psa.
Danas su
koliko sam pratio, a od proljeća krećem s njihovim izmjerama, posavac kreće
samo u kratkodlakoj formi mada se još uvijek povremeno nađe u oštrodlakoj
formi, dok u dugodlakoj sam naišao samo na jednog primjerka (pitanje je koliko
je bio posavski gonič).
2. Osim
toga, bjeline mu se spajaju od čarapa
preko unutrašnjim dijelom noge do grudna kosti , preko stomaka do skoro
korijena repa i spuštajuči se opet
unutrašnjim stranama nogu do skočnog zgloba i šapa. Na glavi se bjeline šire
spajajući se s ogrlicom i grlištem sve do grudne kost a nerijetko su spojeni i
s već navedenim bjelinama. Stoga treba navesti da je posavac pas kojemu se
pojavljuju bjeline do ¼ obojenosti psa a
svako pretjerivanja toga dovodi do kažnjavanja. Pas s više od 1/3 bjelina ne
može dobiti titule a onome koje se bjeline spajaju na gore opisan način netreba
dozvoliti dalje izlaganje a za takvog
psa se treba dogovoriti šta s njime u uzgoju. Prijedlog za razmisliti; „Bjeline glave
nikako se ne smiju stapati s drugim bjelinama kao ni bjeline vrata i
grlišta s drugim bjelinama, bjeline šapa se ne smiju spajati ni u kom slučaju s
bjelinama drugim dijelova tijela – međusobno. Dobar posavski gonič mora imati
lisu, okovratnik, bijele šape i bijeli vrh repa koji se međusobno ne spajaju
bijelim površinama“.
3. Osim
toga, do sada smo zabranjivali uzgoj s nevaljalim psima pa su oni opet parili na
crno jer su dobri „lovci“ a moj bi prijedlog išao u tome pravcu da takav
pas ne može služiti za lov i treba ga isključiti iz lova. Time smo riješili
problem u startu. Pas koji ne lovi sigurno neće ići u uzgoj, a pas koji je
dobar lovac a oblikom ne zadovoljava ide u uzgoj!!! Dakle, treba unijeti
prijedlog da: pas koji ne zadovoljava standardne oblike,
„NE MOŽE SLUŽITI ZA LOV A SAMIM TIME NI
ZA UZGOJ“
JASMINKO KORMOŠ – BUCO
Međunorodni
kinološki sudac
HR-35000 Slavonski
Brod, Dragutina Račkog 16